Srpska pravoslavna crkva 1. avgusta, pored glavnog svetitelja dana, molitveno proslavlja i Svetog Stefana Visokog, despota srpskog, jednog od najznačajnijih vladara, vojskovođa i književnika srpske srednjovekovne istorije.
Sveti Stefan, u istoriji poznat kao despot Stefan Lazarević, bio je sin Svetog kneza Lazara Hrebeljanovića i kneginje Milice. Nakon Kosovske bitke 1389. godine nasledio je oca na čelu srpske države i najpre vladao kao knez, a potom, od 1402. godine, kao despot. Tokom svoje vladavine nastojao je da u izuzetno teškim okolnostima sačuva državu, veru i narod, zbog čega ga Crkva i istorija pamte kao mudrog i pravednog vladara.
Njegov životopisac Konstantin Filosof opisuje Svetog Stefana kao vladara čiji je život bio nadahnut biblijskim uzorima. Upoređuje ga sa bogovidcem Mojsijem, koji je vodio izabrani narod kroz iskušenja, ističući da je i despot Stefan gotovo četiri decenije predvodio svoj narod u vremenu turske opasnosti. Poredi ga i sa Isusom Navinom zbog vere i hrabrosti, kao i sa prorokom Danilom i Sveta tri mladića, naglašavajući da je i sam prolazio kroz velika stradanja i iskušenja, ostajući veran Bogu.
Pored državničke i vojničke mudrosti, Sveti Stefan ostavio je dubok trag kao ktitor i zaštitnik Crkve. Njegova najveća zadužbina, Manastir Manasija, postala je jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture i duhovnosti. U njegovo vreme podignut je i manastir Kalenić, koji se danas ubraja među najlepše primere moravske arhitekture. U vremenu velikih političkih previranja despot Stefan bio je jedan od najvažnijih zaštitnika hrišćanstva na Balkanu.
Savremenici su ga smatrali jednim od najboljih evropskih vitezova i vojskovođa. Kada je 1408. godine obnovljen Viteški red zmaja, despot Stefan zauzeo je drugo mesto među njegovim članovima, odmah iza ugarskog kralja Žigmunda, što svedoči o velikom ugledu koji je uživao među evropskim vladarima.
Bio je i darovit književnik, a njegova dela zauzimaju posebno mesto u srpskoj srednjovekovnoj književnosti. Time je ostavio nasleđe koje prevazilazi vojne pobede i državničke uspehe.
Despot Stefan nije imao potomaka. Na saboru održanom u Srebrenici 1426. godine za svog naslednika odredio je sestrića Đurđa Brankovića. Upokojio se u Gospodu 1. avgusta (19. jula po starom kalendaru) 1427. godine, nakon što je tokom lova doživeo moždani udar u blizini sela Markovac, kod današnjeg Mladenovca.
Srpska pravoslavna crkva kanonizovala ga je 1927. godine, na petstotu godišnjicu njegovog upokojenja. Vernici ga danas poštuju kao svetog vladara koji je spojio državničku odgovornost, vojničku hrabrost, ljubav prema knjizi i nepokolebljivu vernost Hristu, ostavivši primer služenja Bogu i svom narodu u jednom od najtežih perioda srpske istorije.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Sveti Leontije i još 44 mučenika iz Nikopolja pokazali su da vera može biti jača od straha, mučenja i pretnje smrću.