Iz ugla kanonskog pravoslavlja, reč je o pokušaju stvaranja paralelne crkvene strukture bez priznanja i apostolskog prejemstva, dok se iza priče o "novoj crkvi" otvara i pitanje prisvajanja srpskih svetinja
Najava Nikole Džufke, državljanina Albanije koji se predstavlja kao „episkop“ takozvane Pravoslavne crkve Kosova, da počinje registracija vernika u toj zajednici, iz ugla kanonskog pravoslavlja otvara ozbiljna pitanja o zloupotrebi crkvenih simbola, istorijskog nasleđa i samog pojma Crkve. U pravoslavnoj tradiciji Crkva nije organizacija koja nastaje administrativnom odlukom, niti zajednica koja se osniva političkim putem, već živo telo koje svoj kontinuitet crpi iz apostolskog prejemstva, kanonskog poretka i jedinstva sa drugim pomesnim pravoslavnim crkvama.
Upravo zbog toga pokušaj stvaranja verske zajednice koja nema priznanje nijedne kanonske pravoslavne crkve izaziva brojna pitanja. Prema navodima Eparhije raško-prizrenske, Nikola Džufka nije pravoslavni episkop i nema crkveno rukopoloženje priznato u pravoslavnom svetu. Ipak, on se javno predstavlja kao crkveni velikodostojnik i najavljuje osnivanje „pravoslavne zajednice“ na prostoru Kosova i Metohije, kao i preuzimanje crkava i manastira za koje tvrdi da predstavljaju albansko nasleđe.
Iz ugla pravoslavnog kanonskog prava, ovakve tvrdnje predstavljaju ozbiljan problem. Pripadnost crkvenih svetinja ne određuje se političkim okolnostima ili savremenim nacionalnim tumačenjima, već istorijskim kontinuitetom, crkvenim poretkom i višekovnim životom određene crkvene zajednice. Manastiri i hramovi nisu svojina političkih pokreta ili nacionalnih projekata, već mesta bogosluženja i deo živog crkvenog nasleđa.
Na prostoru Kosova i Metohije vekovima postoji organizovan crkveni život Srpske pravoslavne crkve. Njeni manastiri, hramovi i parohije deo su njenog istorijskog i kanonskog poretka, zbog čega se pokušaji stvaranja paralelnih struktura posmatraju kao izazov crkvenom jedinstvu.
Facebook Printscreen, Nikolla Xhufka
Samoproglašeni episkop Nikola Džufka
Posebnu pažnju privlače Džufkine tvrdnje u vezi sa crkvom Svetog Arhangela Mihaila u selu Rakitnica kod Podujeva. On tvrdi, kako prenosi „Kosova pres“, da je sudskim putem dokazano da je reč o „albanskom manastiru“ i da svetinja ne pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, iako je, prema njegovim rečima, postupak još u žalbenoj fazi. Međutim, pitanje pripadnosti crkvenih objekata ne može se posmatrati samo kroz savremene političke sporove, već i kroz istorijske izvore, kontinuitet bogosluženja i crkvenu jurisdikciju.
Prema istom izvoru, samoproglašeni vladika Nikola Džufka izjavio je da pravoslavni Albanci sada mogu da se registruju u toj nepriznatoj zajednici.
Dodatnu težinu ovom slučaju daje činjenica da se verski identitet koristi kao sredstvo za drugačije tumačenje istorije. Tvrdnje o „vraćanju“ crkava i manastira na osnovu njihovog navodnog etničkog porekla uvode pristup koji nije svojstven pravoslavnom shvatanju svetinje. Hramovi nisu simboli koji pripadaju samo jednom narodu, već mesta molitve i duhovnog života vernika kroz generacije.
Kanonska Crkva ne nastaje sudskom odlukom
U pravoslavlju status jedne crkvene zajednice ne određuje sudska presuda, već njeno mesto u okviru kanonskog poretka i priznanje drugih pomesnih pravoslavnih crkava. Kroz istoriju su postojali pokušaji stvaranja paralelnih crkvenih struktura, ali njihovo priznanje nikada nije zavisilo samo od administrativnih odluka, već od rešavanja crkvenih pitanja u skladu sa predanjem i kanonima.
Poseban problem predstavlja kada pojedinac bez crkvenog ovlašćenja koristi episkopske titule i obeležja. U pravoslavlju episkopska služba nije lična odluka niti funkcija koja se može samoproglasiti. Ona se dobija kroz kanonsko rukopoloženje i potvrdu Crkve.
Na to su ranije ukazivali i predstavnici Pravoslavne crkve Albanije, ističući da u toj zemlji postoji samo jedna kanonska Autokefalna pravoslavna crkva Albanije i da pojedinci koji zloupotrebljavaju crkvene simbole ne predstavljaju njeno delovanje. Portparol te crkve Toma Dima ranije je rekao da Nikola Džufka nije sveštenik i da je reč o osobi koja se lažno predstavlja.
Eparhija raško-prizrenska
Samoproglašeni episkop Nikola Džufka
Verska zajednica ili pokušaj stvaranja novog identitetskog projekta?
Najava registracije vernika u takozvanoj Pravoslavnoj crkvi Kosova otvara i pitanje stvarnih namera iza ove inicijative. Da li je reč o verskom pokretu koji želi da okupi vernike ili o pokušaju stvaranja nove identitetske strukture koja pravoslavne simbole koristi u političkom i nacionalnom kontekstu?
Pravoslavna crkva kroz istoriju nije nastajala političkim proglašenjima niti okupljanjem oko nacionalnih ciljeva. Njeno postojanje zasniva se na liturgijskom životu, svetim tajnama, apostolskom prejemstvu i jedinstvu sa celokupnom Crkvom.
Zbog toga se u ovom slučaju ne postavlja samo pitanje broja ljudi koji bi se eventualno registrovali u jednoj takvoj zajednici, već i pitanje njenog mesta u odnosu na vekovni poredak pravoslavne Crkve.
Slučaj Nikole Džufke dodatno je opterećen navodima Eparhije raško-prizrenske da je više puta neovlašćeno ulazio u crkvu Svetog Arhangela Mihaila u Rakitnici i da su protiv njega podnošene krivične prijave. Eparhija ga optužuje da se lažno predstavlja kao svešteno lice i da zloupotrebljava crkvene simbole.
Suštinsko pitanje nije samo ko će se registrovati kao član neke zajednice, već kakvo je njeno mesto u odnosu na Crkvu čiji se identitet vekovima čuva kroz veru, predanje i kanone. Jer pravoslavlje nije određeno samo nazivom i simbolima, već pripadanjem zajednici koja u Simvolu vere ispoveda veru u „jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu“.
U opširnom saopštenju Eparhija navodi da su brojni problemi, od odnosa institucija prema Srbima do ugrožavanja crkvenih objekata i prava vernika, doveli do nesigurnosti među srpskom zajednicom na Kosovu i Metohiji.
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Iz Eparhije poručuju da SPC nije izgubila spor sa Džufkom, da on nije pripadnik nijedne kanonske Pravoslavne crkve i upozoravaju na posledice njegovih izjava po bezbednost vernika i svetinja.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.