Wikipedia/Klubi Karrieres Kuvendi i Arberit/Raso mk
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Uroševac, grad na Kosovu i Metohiji koji nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića, ponovo se našao u središtu rasprave o istorijskom nasleđu. U gradu je pokrenuto prikupljanje potpisa za peticiju kojom se traži ukidanje naziva Uroševac i uvođenje imena Ferizaj kao jedinog zvaničnog naziva na svim jezicima.
Za pravoslavne vernike ime Uroševac ima posebno značenje zbog Svetog cara Uroša, poslednjeg srpskog cara iz loze Nemanjića. Sveti car Uroš V Nejaki bio je jedini sin i naslednik cara Dušana Silnog, a vladao je od 1355. do 1371. godine. Srpska pravoslavna crkva ga poštuje kao svetitelja, a njegovo ime ostalo je povezano sa istorijskim i duhovnim nasleđem srpskog naroda.
Naziv koji Albanci sada žele da ozvaniče potiče iz perioda nakon srednjeg veka, kada je ovo područje bilo pod osmanskom vlašću. Grad je tada nosio ime Ferizović, po Ferizu Šasivariju, vlasniku hotela koji je postojao pre izgradnje železnice Beograd – Solun. Do 1873. godine, kada je pruga prošla kroz naselje, Uroševac je bio malo mesto koje je kasnije počelo brže da se razvija.
Kako piše portal radiokim.net, pokretači peticije smatraju da bi promena naziva predstavljala „ispravljanje istorijske nepravde“. Oni žele da prikupljene potpise predaju Skupštini Kosova kako bi naziv Ferizaj bio jedini koji će se koristiti u zvaničnim dokumentima.
Wikipedia/Raso mk
Sveti car Uroš
Prvi je peticiju potpisao gradonačelnik Uroševca Agim Aljiu, koji je rekao da opština podržava ovu inicijativu. On je ocenio da promena naziva predstavlja „uspostavljanje istorijske pravde“ i dodao da bi ovaj potez trebalo da podstakne institucije da preispitaju nazive drugih naselja na Kosovu.
Inicijator peticije Baškim Fazliju izjavio je da zahtev nije usmeren protiv nijedne zajednice, već da ima za cilj, kako je naveo, vraćanje istorijskog naziva grada.
Međutim, iz ugla pravoslavnog istorijskog nasleđa, pitanje promene imena Uroševca ima dublje značenje. Za mnoge vernike ovaj naziv nije samo oznaka jednog grada, već podsećanje na Svetog cara Uroša i vreme Nemanjića, dinastije koja je ostavila snažan trag u istoriji, kulturi i duhovnosti srpskog naroda.
Na prostoru Kosova i Metohije vekovima postoje crkve i manastiri koji svedoče o tom nasleđu. Zbog toga se pokušaj uklanjanja imena Svetog cara Uroša iz naziva grada u javnosti ne posmatra samo kao administrativna odluka, već i kao pitanje odnosa prema istorijskom pamćenju jednog naroda.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Vladika Tihon osveštao je prve zvanične prostorije Udruženja veterana "Košare", koje će biti mesto zajedništva, podrške borcima i čuvanja uspomene na junake koji su život položili za slobodu Srbije.
Poglavar Srpske Pravoslavne Crkve razgovarao je o verskoj diplomatiji, zaštiti duhovnog nasleđa i jačanju odnosa sa SAD na temeljima hrišćanskih vrednosti.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.