"CRKVA IMA DUŽNOST DA PODIGNE GLAS": Eparhija raško-prizrenska oštro reaguje na sve teži položaj svetinja na Kosmetu - Dečanima neophodno prisustvo Kfora
U opširnom saopštenju Eparhija navodi da su brojni problemi, od odnosa institucija prema Srbima do ugrožavanja crkvenih objekata i prava vernika, doveli do nesigurnosti među srpskom zajednicom na Kosovu i Metohiji.
Posle dugog perioda uzdržanosti i nastojanja da se problemi rešavaju kroz razgovore sa međunarodnim predstavnicima i kosovskim institucijama, Eparhija raško-prizrenska oglasila se opširnim saopštenjem u kojem upozorava na, kako navodi, sve teži položaj Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Ovo obraćanje Eparhije predstavlja jedno od najdetaljnijih upozorenja u poslednjem periodu, jer se ne odnosi samo na pojedinačne incidente, već na širu sliku odnosa prema srpskoj zajednici, njenim svetinjama, vernicima i pravima koja su, prema navodima Crkve, garantovana međunarodnim sporazumima i kosovskim zakonima.
U saopštenju se ističe da je odluka da se javno progovori doneta nakon dugog perioda pokušaja da se problemi rešavaju tiho i neposredno.
- Posle dugog perioda uzdržanosti, brojnih razgovora sa međunarodnim predstavnicima i nastojanja da se postojeći problemi rešavaju mirno, neposredno i u duhu dobre volje, Eparhija raško-prizrenska oseća pastirsku i moralnu obavezu da javno ukaže na sve teži položaj Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda na Kosovu i Metohiji - navodi se u saopštenju.
Za pravoslavnu Crkvu na Kosovu i Metohiji pitanje položaja naroda nije odvojeno od pitanja svetinja. Manastiri i crkve nisu samo spomenici prošlosti, već živi prostori molitve, liturgijskog života i svedočanstva višestolećnog prisustva Crkve. Zato svako ugrožavanje prava vernika i crkvenih objekata Eparhija posmatra i kao pitanje očuvanja duhovnog nasleđa.
Duboko narušeno poverenje između srpske zajednice i institucija
Jedna od glavnih tema saopštenja jeste odnos prema Kosovskoj policiji i institucijama koje bi, prema mišljenju Eparhije, trebalo da budu garant bezbednosti svih građana.
Eparhija navodi da se poverenje srpske zajednice u ove institucije nalazi na najnižem nivou od završetka ratnih sukoba, ukazujući da se ne radi o jednom događaju, već o nizu postupaka koji su, kako ocenjuje, doveli do osećaja nesigurnosti među Srbima.
- Ovo nije zaključak zasnovan na jednom izdvojenom događaju, već na dugotrajnom nizu postupaka koji se nikako ne mogu pravdati kao pojedinačni propusti i koji iz dana u dan dobijaju obeležja sistematske diskriminacije - navodi Eparhija.
Crkva pritom naglašava da ne želi da nepravedno optužuje svakog pojedinca koji radi u institucijama, ali ističe da se rad jedne institucije procenjuje prema tome kako je doživljavaju najugroženije zajednice. Prema stavu Eparhije, najveći problem nije samo pojedinačni postupak, već atmosfera u kojoj se među Srbima stvara osećaj da institucije nisu mesto zaštite, već izvor dodatnog pritiska.
Vidovdan na Gazimestanu kao nova rana
Posebno mesto u saopštenju zauzima obeležavanje Vidovdana na Gazimestanu 28. juna. Za srpski narod ovaj datum ima duboko duhovno i istorijsko značenje, jer se vezuje za sećanje na Svetog kneza Lazara, Kosovsku bitku i vekovno crkveno predanje o žrtvi, veri i opredeljenju za duhovne vrednosti.
Eparhija navodi da su događaji na Gazimestanu dodatno produbili osećaj nepoverenja među Srbima.
- Nedavno obeležavanje Vidovdana na Gazimestanu pokazalo je svu dubinu tog nepoverenja - navodi se u saopštenju. Prema navodima Eparhije, nakon mirno završenog parastosa privedeno je 37 Srba, uključujući i jedno maloletno lice, dok je 36 osoba zadržano. Crkva ističe da, prema njenim informacijama, nije bilo nasilja niti ugrožavanja bezbednosti, već da su postupci pokrenuti zbog načina izražavanja srpskog identiteta.
U saopštenju se naglašava da molitva, tradicionalna odeća, nacionalni simboli i mirno izražavanje pripadnosti jednom narodu ne mogu sami po sebi biti tretirani kao bezbednosna pretnja. Iz pravoslavne perspektive, Vidovdan na Kosovu i Metohiji predstavlja mnogo više od nacionalnog sećanja. To je dan kada vernici dolaze na mesta povezana sa svetiteljima, mučenicima i istorijom Crkve. Zbog toga Eparhija upozorava da ograničavanje slobodnog izražavanja verskog i kulturnog identiteta dodatno produbljuje osećaj ugroženosti.
eparhija-prizren.com
Kosovska policija na Vidovdan je privela grupu vernika koji su prisustvovali parastosu na Gaimestanu
Svetinje i zaštitne zone - pitanje opstanka crkvenog života
Veliki deo saopštenja posvećen je položaju srpskih pravoslavnih svetinja i primeni Zakona o specijalnim zaštitnim zonama. Eparhija podseća da ove zone nisu politički ustupak, već pravni mehanizam koji je ustanovljen radi zaštite najvažnijih verskih i kulturnih objekata.
- Taj zakon nije politička preporuka, već obavezujući pravni mehanizam uspostavljen radi mirnog života i delovanja Srpske pravoslavne crkve i zaštite njenih svetinja -, navodi se u saopštenju. Kako se dalje ističe, problemi su zabeleženi kod Isposnice Svetog Petra Koriškog, Manastira Bogorodice Hvostanske i zaštitne zone oko Manastira Gračanica.
Eparhija upozorava da bez dosledne primene zaštitnih mehanizama postoji opasnost da se prava Crkve postepeno umanjuju, čime se ugrožava mogućnost njenog slobodnog delovanja. Za SPC pitanje zaštitnih zona nije samo pravno pitanje. Ono se odnosi na očuvanje svetinja koje vekovima predstavljaju stub duhovnog života srpskog naroda.
Tanjug/ Aleksandar Nalbantjan
Manastir Gračanica
Visoki Dečani - svetinja koja i dalje traži zaštitu
Posebna pažnja u saopštenju posvećena je manastiru Visoki Dečani, jednoj od najvećih pravoslavnih svetinja na Kosovu i Metohiji. Eparhija podseća da je ovaj manastir tokom prethodnih decenija više puta bio meta oružanih napada i ističe da njegovo obezbeđivanje od strane KFOR-a nije privilegija, već neophodna zaštita.
- Nastavak neposredne zaštite Visokih Dečana od Kfora ostaje više nego ikada do sada nezamenjiva bezbednosna garancija - navodi se u saopštenju. Manastir Visoki Dečani, zadužbina Svetog kralja Stefana Dečanskog iz 14. veka, jedan je od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne duhovnosti. Njegove freske i arhitektura predstavljaju deo svetske kulturne baštine. Eparhija upozorava da bi smanjenje međunarodne zaštite u trenutnim okolnostima moglo dodatno povećati rizike za ovu svetinju.
U saopštenju se ukazuje i na veliki broj napada, provala i skrnavljenja srpskih pravoslavnih crkava koji, prema navodima Eparhije, često nisu dobili odgovarajući sudski epilog. Crkva upozorava da način na koji se takvi slučajevi tretiraju može poslati opasnu poruku da ugrožavanje srpskih svetinja nema ozbiljne posledice.
Posebno se navodi slučaj Crkve Svetog Arhangela Mihaila u Rakitnici, gde eparhija tvrdi da prijave o provalama nisu adekvatno procesuirane. Eparhija upozorava da zaštita verskih objekata nije samo zaštita građevina, već zaštita prava vernika da nesmetano žive svoju veru.
Hram Hrista Spasa u Prištini i pitanje slobode veroispovesti
Posebno bolno mesto u saopštenju zauzima pitanje Hrama Hrista Spasa u Prištini. Eparhija navodi da je hram, zajedno sa zemljištem na kojem se nalazi, upisan kao vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, ali tvrdi da je sveštenstvu i vernicima više puta bio onemogućen pristup.
Za SPC ovaj slučaj predstavlja pitanje osnovnog prava verske zajednice da koristi sopstveni hram. U pravoslavnom shvatanju, hram nije samo objekat, već mesto susreta čoveka sa Bogom, prostor liturgije i zajednice vernih. Zato se uskraćivanje pristupa svetinji doživljava kao mnogo širi problem od pitanja imovine.
Jedan od najozbiljnijih delova saopštenja odnosi se na pitanje opstanka srpske zajednice. Eparhija upozorava da se bezbednost ne može meriti samo odsustvom velikih incidenata, već i svakodnevnim osećajem slobode i dostojanstva.
- Jedna zajednica nije istinski bezbedna ako njeni pripadnici žive u stalnom strahu od privođenja, pretresa, administrativnih kazni, zabrana ulaska, raznih oblika maltretiranja i ponižavanja ili nemogućnosti da koriste svoje škole, zdravstvene ustanove i verske objekte - navodi se u saopštenju. Crkva ukazuje da se opstanak naroda ne čuva samo zaštitom teritorije, već stvaranjem uslova za život: da porodice ostanu, da deca imaju škole, da stariji imaju lečenje i da vernici mogu slobodno da posećuju svoje svetinje.
Poziv na mir, ali i na pravdu
U završnici svog obraćanja Eparhija naglašava da Srpska pravoslavna crkva ostaje posvećena miru, dijalogu i poštovanju svakog čoveka.
- Srpska pravoslavna crkva ostaje evanđelski opredeljena za mir, dijalog, vladavinu prava i dostojanstvo svakog čoveka bez obzira na etničko ili versko poreklo - poručuje se u saopštenju. Ipak, Eparhija upozorava da mir ne može biti zasnovan na strahu jedne zajednice, selektivnoj primeni zakona ili ignorisanju problema.
Sa stanovišta SPC, pitanje Kosova i Metohije ostaje neraskidivo povezano sa identitetom Crkve, njenim svetinjama i duhovnim nasleđem. Zbog toga se u ovom saopštenju ne govori samo o političkim i pravnim pitanjima, već o potrebi da se zaštiti mogućnost da ljudi žive, mole se i čuvaju svoje vekovno predanje.
- Vladavina zakona mora da služi pravdi i životu, a ne da postane izgovor kosovskim institucijama da nastave sa ponašanjem koje direktno vodi nestanku srpskog naroda i onemogućavanju života Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja sa svojim vernicima ovde vekovima živi - zaključuje Eparhija raško-prizrenska.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.