Zadužbina Nemanjića, obasjana svetlošću novog rukopoloženja i ispunjena radošću zbog sprovedene Odluke Ustavnog suda tzv. Kosova, na koju su čekali od 2016. godine, konačno je dočekala pravdu. Uz Božju pomoć i monaško strpljenje, pravda je zadovoljena.
Manastir Visoki Dečani, sveti bastion pravoslavlja i duhovnog nasleđa, konačno je dočekao pravdu posle dugih godina neizvesnosti i molitvenog strpljenja. U svetu koji je često zaboravljao na svetinju i njenu bogatu prošlost, ovaj manastir, zadužbina Svetog kralja Stefana Dečanskog, sada je, uz Božiju pomoć, uspeo da u administrativnim preprekama dobije bitku za priznavanje svoje imovine. Život monaške zajednice sada je ispunjen mirom i radošću, jer je imovina manastira, uključujući 24 hektara zemlje, konačno upisana u katastar.
Foto: Aleksandar Trifunović
Manastir Visoki Dečani
Eparhija raško-prizrenska sa radošću je potvrdila da je ovlašćeni predstavnik manastira Visoki Dečani u Centralnom katastru Kosova u Prištini dobio uredan katastarski izvod, kojim je manastir priznat kao vlasnik celokupne imovine, uključujući i zemlju koja je bila sporna. Odluka Ustavnog suda tzv. Kosova iz 2016. godine, koja je manastiru priznala pravo na 24 hektara, sada je konačno sprovedena. Zahvalnost manastira i Eparhije posebno je upućena specijalnom izvestiocu Dori Bakojanis i svima koji su doprineli rešenju ovog dugogodišnjeg spora.
Foto: Aleksandar Trifunović
Freske u Manastiru Visoki Dečani imaju neprocenjivu vrednost
I dok slavlje odzvanja dečanskim zidovima, setimo se istorije ove svetinje. Visoki Dečani su zadužbina Svetog kralja Stefana Dečanskog, koja svedoči o ljubavi i vernosti Bogu i Crkvi. Kralj Stefan je 1327. godine započeo izgradnju manastira, poverivši ovaj sveti zadatak grupi majstora na čelu sa franjevcem Vitom iz Kotora, pod nadzorom arhiepiskopa Danila II. Njegova želja da u ovoj svetinji stvori utočište za monahe, gde će u molitvi i tišini posvetiti život Gospodu, ostvarila se kroz vekove.
Foto: Aleksandar Trifunović
Kivot Svetog Stefana Dečanskog
Crkva, posvećena Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem, građena je u duhu Raške škole, kao najveća bogomolja podignuta u srednjevekovnoj srpskoj državi. Njena kamena plastika i freskopisi predstavljaju jedinstveno blago, odražavajući raskoš i duhovno bogatstvo tog vremena. Freske, koje su stvarali umetnici od 1337. do 1348. godine, svedoče o raznolikosti stila, ali i o zajedničkom cilju – proslavljanju Gospoda kroz umetnost.
Foto: Aleksandar Trifunović
Freska Isusa Hrista koji drži mač, u Manastiru Visoki Dečani, jedinstvena je u pravoslavnom svetu
Osim radosti zbog pravde, i zemaljske i Božje, nedavno, osme nedelje posle Pedesetnice, dečanski kraj je bio obasjan duhovnom svetlošću rukopoloženja. Na svetoj liturgiji u Dečanima, vladika Teodosije je u čin đakona rukopoložio teologa Aleksandra Brankovića iz Kosovske Vitine, donoseći novu radost i snagu ovom svetom mestu. Duhovna radost obuzela je sve prisutne, dok su njihove molitve uzletele ka nebesima, noseći u sebi molbe za mir i zaštitu svetinje.
Foto: Aleksandar Trifunović
Freske u Visokim Dečanima
Manastir Visoki Dečani, kroz vekove pretrpeo je mnoga iskušenja, ali je uvek stajao kao svetionik vere i nade. Danas, kada je pravda konačno ostvarena, ova svetinja ostaje simbol istrajnosti, vere i ljubavi prema Bogu, svedok vekovnog nasleđa koje treba da nas podseća na svetlost i snagu pravoslavlja. U tom svetlu, neka molitve monaha Visokih Dečana i dalje osvetljavaju put vernicima i svima koji traže istinu i pravdu u ovom svetu.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Monah i glavni ekonom Manastira Visoki Dečani kroz svoju priču otkriva duboku vezu s Kosovom i Metohijom I priča kako su njegovo monašenje i životni put ispunjeni duhovnim traženjem i ljubavlju prema svetinji.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
Podvižnik manastira Visoki Dečani, iako bez vida, prenosi nebesku mudrost i postojanu veru. Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.