Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
Na Veliku subotu, 19. aprila 2025. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, jednom od svetih stubova pravoslavlja na Kosovu i Metohiji. U svetinji čija tišina vekovima svedoči i stradanje i veru, a u danu koji povezuje Krst i Vaskrsenje, reči Njegove Svetosti utemeljile su se na jevanđelskoj istini: da je smrt poslednji neprijatelj – ali i neprijatelj koji je već pobeđen.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Teodosije dočekuje patrijarha
– Danas je Velika subota... Gospod je iz ljubavi prema nama pobedio smrt. On je Ljubav po sebi, i to je učinio za svakog čoveka – rekao je patrijarh, podsećajući vernike da ono što čovek sam ne može ostvariti, ostvaruje Bog – ne silom, već samoprinošenjem.
U besedi koja je bila duboko nadahnuće i opomena, patrijarh je ukazao da zaborav na stvarnog neprijatelja – smrt – otvara prostor da druge ljude posmatramo kao protivnike, stvarajući u sebi neprijateljstva koja nisu od Boga.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Visoki Dečani
– Nemamo drugog neprijatelja. Sve druge neprijatelje smo sami stvorili – poručio je, podsetivši da je u temeljima svakog unutrašnjeg sukoba zapravo strah od smrti – jedine činjenice koja u ovom svetu važi za svakog rođenog.
U Liturgiji u Visokim Dečanima sasluživali su mitropolit raško-prizrenski Teodosije, iguman Sava sa bratstvom, kao i članovi patrijarhove pratnje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije
U danima kada Crkva ćuti pred Hristovim Grobom, a nebo u duši svakog pravoslavnog vernika iščekuje zoru Vaskrsenja, patrijarh Porfirije je naglasio da je upravo Velika subota trenutak kada smrt gubi svoju moć.
– Smrt se prevarila. Gospoda je uzela u svoje čeljusti, ali Njega kao mamac. Progutavši Njega, On je kao protivotrov smrti iznutra smrt razorio – rekao je, ukazujući na dubinu Božjeg domostroja spasenja i na snagu vere koja ne traži dokaz, već iskustvo prisustva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Na Veliku subotu, patrijarh srpski služio je liturgiju u Visokim Dečanima
Naglasivši da granica između dobra i zla ne prolazi kroz granice naroda, već kroz sredinu svakog ljudskog srca, patrijarh je pozvao na lično preobraženje kao jedini put ka društvenom miru i istinskoj radosti.
– Ako mi budemo bolji, ja budem bolji, ti budeš bolji – sve će onda biti bolje. A to možemo samo ako razumemo ko nam je neprijatelj – rekao je, dodajući da vernik, ako je Hristov, ne može imati neprijatelje, već samo bližnje koje treba zagrliti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh porfirije celiva plaštanicu
– Radujući se Njemu, radovaćemo se svakom, a grleći Njega, grlićemo i svakog – završio je svoju besedu Njegova Svetost, donoseći reč utehe i vere narodu koji više od dve decenije živi u napetosti i iskušenjima.
Nakon bogosluženja, patrijarh se zadržao u razgovoru sa monasima i vernicima koji su pristigli iz raznih krajeva Metohije. Tišina Visokih Dečana bila je svedok susreta čoveka sa Bogom, pastira sa svojim narodom i vere sa nadom.
Poseta Kosovu i Metohiji se nastavlja. Narednog dana, na praznik Vaskrsenja Hristovog, patrijarh Porfirije će služiti Liturgiju u Pećkoj Patrijaršiji, i tom prilikom podeliti stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije iz fonda Zadužbine Sime Andrejevića Igumanova – još jedno svedočanstvo da Crkva, uz reč, daruje i konkretno dobro.
Na prostoru gde vekovima traje isposništvo, mučeništvo i molitva, patrijarhova reč o pobedi nad smrću nije bila teološka apstrakcija, već živa poruka narodu koji zna šta znači nositi Krst – i nastaviti da veruje u Vaskrsenje.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.