Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
Na Veliku subotu, 19. aprila 2025. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, jednom od svetih stubova pravoslavlja na Kosovu i Metohiji. U svetinji čija tišina vekovima svedoči i stradanje i veru, a u danu koji povezuje Krst i Vaskrsenje, reči Njegove Svetosti utemeljile su se na jevanđelskoj istini: da je smrt poslednji neprijatelj – ali i neprijatelj koji je već pobeđen.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Teodosije dočekuje patrijarha
– Danas je Velika subota... Gospod je iz ljubavi prema nama pobedio smrt. On je Ljubav po sebi, i to je učinio za svakog čoveka – rekao je patrijarh, podsećajući vernike da ono što čovek sam ne može ostvariti, ostvaruje Bog – ne silom, već samoprinošenjem.
U besedi koja je bila duboko nadahnuće i opomena, patrijarh je ukazao da zaborav na stvarnog neprijatelja – smrt – otvara prostor da druge ljude posmatramo kao protivnike, stvarajući u sebi neprijateljstva koja nisu od Boga.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Visoki Dečani
– Nemamo drugog neprijatelja. Sve druge neprijatelje smo sami stvorili – poručio je, podsetivši da je u temeljima svakog unutrašnjeg sukoba zapravo strah od smrti – jedine činjenice koja u ovom svetu važi za svakog rođenog.
U Liturgiji u Visokim Dečanima sasluživali su mitropolit raško-prizrenski Teodosije, iguman Sava sa bratstvom, kao i članovi patrijarhove pratnje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije
U danima kada Crkva ćuti pred Hristovim Grobom, a nebo u duši svakog pravoslavnog vernika iščekuje zoru Vaskrsenja, patrijarh Porfirije je naglasio da je upravo Velika subota trenutak kada smrt gubi svoju moć.
– Smrt se prevarila. Gospoda je uzela u svoje čeljusti, ali Njega kao mamac. Progutavši Njega, On je kao protivotrov smrti iznutra smrt razorio – rekao je, ukazujući na dubinu Božjeg domostroja spasenja i na snagu vere koja ne traži dokaz, već iskustvo prisustva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Na Veliku subotu, patrijarh srpski služio je liturgiju u Visokim Dečanima
Naglasivši da granica između dobra i zla ne prolazi kroz granice naroda, već kroz sredinu svakog ljudskog srca, patrijarh je pozvao na lično preobraženje kao jedini put ka društvenom miru i istinskoj radosti.
– Ako mi budemo bolji, ja budem bolji, ti budeš bolji – sve će onda biti bolje. A to možemo samo ako razumemo ko nam je neprijatelj – rekao je, dodajući da vernik, ako je Hristov, ne može imati neprijatelje, već samo bližnje koje treba zagrliti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh porfirije celiva plaštanicu
– Radujući se Njemu, radovaćemo se svakom, a grleći Njega, grlićemo i svakog – završio je svoju besedu Njegova Svetost, donoseći reč utehe i vere narodu koji više od dve decenije živi u napetosti i iskušenjima.
Nakon bogosluženja, patrijarh se zadržao u razgovoru sa monasima i vernicima koji su pristigli iz raznih krajeva Metohije. Tišina Visokih Dečana bila je svedok susreta čoveka sa Bogom, pastira sa svojim narodom i vere sa nadom.
Poseta Kosovu i Metohiji se nastavlja. Narednog dana, na praznik Vaskrsenja Hristovog, patrijarh Porfirije će služiti Liturgiju u Pećkoj Patrijaršiji, i tom prilikom podeliti stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije iz fonda Zadužbine Sime Andrejevića Igumanova – još jedno svedočanstvo da Crkva, uz reč, daruje i konkretno dobro.
Na prostoru gde vekovima traje isposništvo, mučeništvo i molitva, patrijarhova reč o pobedi nad smrću nije bila teološka apstrakcija, već živa poruka narodu koji zna šta znači nositi Krst – i nastaviti da veruje u Vaskrsenje.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.
Šta donosi zakon koji uvodi nove mehanizme upravljanja kulturnim dobrima i zašto su u fokusu Atos, njegovi drevni manastiri, rukopisi i neprocenjive riznice.
Više od jednog veka zaboravljen letak iz manastirske apoteke opisuje napitak od koke i kole, čiji sastav podseća na recept iz kojeg je kasnije nastala Koka-kola, otvarajući veliku istorijsku misteriju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nedoumicu je za čitaoce portala religija.rs rešio sveštenik Nenad Stojanović, navodeći šta smemo, a šta ne bi trebalo da radimo sa pokvarenim vaskršnjim jajima.
U vaskršnjem intervjuu episkop budimljansko-nikšićki ne ostaje nem na pitanja savremenog čoveka, već otvoreno i sa apostolskom smelošću ukazuje na duhovne zablude koje su nas, kao narod, dovele do duhovnog sloma i identitetskog posrnuća.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.