U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
U večernjim časovima, kada se po svetovnom računanju vremena spušta tamna zavesa nad danom, a u Crkvi Hristovoj već svanjava novi liturgijski dan — u petak po zalasku sunca, koji za verne postaje Velika subota — u svetom manastiru Pećka patrijaršija, duhovnom srcu srpskog naroda, oglasile su se reči statija, himni koje prate Hrista položenog u grob, ali ujedno najavljuju zoru vaskrsenja.
Na ovom svetom mestu, koje čuva tišinu vekova i molitveni uzdah svetih arhiepiskopa i patrijarha, 18. aprila, na večernjem bogosluženju koje Crkva naziva jutrenjem Velike subote sa statijama, služio je patrijarh srpski Porfirije. U molitvenoj tišini i dostojanstvu ovog duboko potresnog i nadom ispunjenog bogosluženja, sabralo se monaštvo, sveštenstvo i verni narod, kako bi zajedno pratili Hrista, ne samo do groba, već i do pobede nad smrću.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Jutrenje Velike subote sa statijama u Pećkoj patrijaršiji
U bogosluženju su uzeli molitveno učešće igumanija Haritina sa sestrinstvom Pećke patrijaršije, sveštenstvo Eparhije raško-prizrenske, verni narod, kao i sveštena Patrijarhova pratnja: arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, protođakon dr Dragan Radić i đakon Vasilije Perić. Liturgijsko pojačanje duhovnog izraza doneli su i članovi hora „Mojsije Petrović” iz Beograda, čiji su glasovi oplemenili ovaj sveti čin i otvorili vrata nadzemaljskog nadahnuća.
Crkva u ovom bogosluženju, kroz statije, oplakuje Hrista koji je položen u grob, ali te suze nisu beznađe, nego seme buduće radosti. Jer, kako kaže sveta liturgijska poezija: „Ne oplakuj me, Majko, gledajući u grobu...” — jer se smrt pokazuje nemoćnom pred Gospodom života.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Jutrenje Velike subote sa statijama u Pećkoj patrijaršiji
Put patrijarha Porfirija kroz svetu srpsku zemlju nastavak je apostolskog hodanja. Već sutradan, 19. aprila, patrijarh srpski služiće svetu liturgiju u manastiru Visoki Dečani, toj svetinji koja svetli poput kandila pod zvezdanim nebom Metohije. A na dan Vaskrsenja Hristovog, najradosnijeg praznika, patrijarh Porfirije će predvoditi svetu liturgiju upravo u Pećkoj patrijaršiji, vaskrsnom srcu pravoslavnog Kosova i Metohije.
Posebnu radost koju donosi Vaskrs, patrijarh će podeliti i sa mladima — darujući stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije iz fonda Zadužbine Sime A. Igumanova. Time će, osim liturgijskog, dati i opipljivo svedočanstvo da Crkva ne zaboravlja ni duh ni telo, ni molitvu ni obrazovanje, ni prošlost ni budućnost.
U ovim svetim danima, dok nebo ćuti pred tajnom Hristove smrti, a duše naslućuju pobedu života, Pećka patrijaršija — postojana kroz vekove — još jednom postaje mesto sabranja, utehe, vere i nade.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Ajeti iz sure Ghafir, izdvojeni za 19. oktobar, upozoravaju da oni koji ignorišu znakove Alaha rizikuju Džehenem, dok zahvalnost i svakodnevna pokornost otvaraju put ka unutrašnjem miru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Nedoumicu je za čitaoce portala religija.rs rešio sveštenik Nenad Stojanović, navodeći šta smemo, a šta ne bi trebalo da radimo sa pokvarenim vaskršnjim jajima.
U vaskršnjem intervjuu episkop budimljansko-nikšićki ne ostaje nem na pitanja savremenog čoveka, već otvoreno i sa apostolskom smelošću ukazuje na duhovne zablude koje su nas, kao narod, dovele do duhovnog sloma i identitetskog posrnuća.
Na praznik Svetog Kirijaka Otšelnika, vladika zapadnoevropski Justin služio je liturgiju, a rukopoloženjem i odlikovanjem sveštenika osnažio pravoslavnu zajednicu Srba u Španiji.
ovodom održavanja Šakti festivala u Obrenovcu, Apologetski odsek Arhiepiskopije upozorava na delovanje Mohanđija, čije učenje, iza privida mira i ljubavi, skriva ideologiju nespojivu sa pravoslavnom verom.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Ruski državljanin, koji je živeo u „Ruskome manastiru“ na Svetoj Gori, pokušao je da napusti Grčku avionom — sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora i novčanu kaznu od 5.000 evra.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Sve što je pred ikonama nije otpad, već deo svetinje. Jedan od najpoznatijih duhovnika sa Svete gore otkriva kako da sačuvate blagodat i svetinju u svom domu.