U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
U večernjim časovima, kada se po svetovnom računanju vremena spušta tamna zavesa nad danom, a u Crkvi Hristovoj već svanjava novi liturgijski dan — u petak po zalasku sunca, koji za verne postaje Velika subota — u svetom manastiru Pećka patrijaršija, duhovnom srcu srpskog naroda, oglasile su se reči statija, himni koje prate Hrista položenog u grob, ali ujedno najavljuju zoru vaskrsenja.
Na ovom svetom mestu, koje čuva tišinu vekova i molitveni uzdah svetih arhiepiskopa i patrijarha, 18. aprila, na večernjem bogosluženju koje Crkva naziva jutrenjem Velike subote sa statijama, služio je patrijarh srpski Porfirije. U molitvenoj tišini i dostojanstvu ovog duboko potresnog i nadom ispunjenog bogosluženja, sabralo se monaštvo, sveštenstvo i verni narod, kako bi zajedno pratili Hrista, ne samo do groba, već i do pobede nad smrću.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Jutrenje Velike subote sa statijama u Pećkoj patrijaršiji
U bogosluženju su uzeli molitveno učešće igumanija Haritina sa sestrinstvom Pećke patrijaršije, sveštenstvo Eparhije raško-prizrenske, verni narod, kao i sveštena Patrijarhova pratnja: arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, protođakon dr Dragan Radić i đakon Vasilije Perić. Liturgijsko pojačanje duhovnog izraza doneli su i članovi hora „Mojsije Petrović” iz Beograda, čiji su glasovi oplemenili ovaj sveti čin i otvorili vrata nadzemaljskog nadahnuća.
Crkva u ovom bogosluženju, kroz statije, oplakuje Hrista koji je položen u grob, ali te suze nisu beznađe, nego seme buduće radosti. Jer, kako kaže sveta liturgijska poezija: „Ne oplakuj me, Majko, gledajući u grobu...” — jer se smrt pokazuje nemoćnom pred Gospodom života.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Jutrenje Velike subote sa statijama u Pećkoj patrijaršiji
Put patrijarha Porfirija kroz svetu srpsku zemlju nastavak je apostolskog hodanja. Već sutradan, 19. aprila, patrijarh srpski služiće svetu liturgiju u manastiru Visoki Dečani, toj svetinji koja svetli poput kandila pod zvezdanim nebom Metohije. A na dan Vaskrsenja Hristovog, najradosnijeg praznika, patrijarh Porfirije će predvoditi svetu liturgiju upravo u Pećkoj patrijaršiji, vaskrsnom srcu pravoslavnog Kosova i Metohije.
Posebnu radost koju donosi Vaskrs, patrijarh će podeliti i sa mladima — darujući stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije iz fonda Zadužbine Sime A. Igumanova. Time će, osim liturgijskog, dati i opipljivo svedočanstvo da Crkva ne zaboravlja ni duh ni telo, ni molitvu ni obrazovanje, ni prošlost ni budućnost.
U ovim svetim danima, dok nebo ćuti pred tajnom Hristove smrti, a duše naslućuju pobedu života, Pećka patrijaršija — postojana kroz vekove — još jednom postaje mesto sabranja, utehe, vere i nade.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.