Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Tamo gde se ukorenila duša srpskog naroda i gde tišina vekova još uvek govori jezikom zaveta i molitve – na Kosovu i Metohiji – patrijarh srpski Porfirije stigao je kao duhovni pastir svog naroda da ponese krst Velikog petka zajedno sa svojim narodom – u Pećkoj patrijaršiji, večnom svedoku našeg trajanja.
U svetinji iz koje su vekovima zračile molitve srpskih arhiepiskopa i patrijaraha, na Veliki petak, dan kada se Nebo spustilo na zemlju i kada je Ljubav razapeta na Krstu, patrijarh srpski Porfirije služio je večernje bogosluženje sa iznošenjem plaštanice. Uz patrijarha stajali su mitropolit raško-prizrenski Teodosije, igumanija Haritina sa sestrinstvom, sveštenstvo i verni narod, okupljeni pod svodovima vekovne svetinje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pećka patrijaršija
Dok su se kroz tihu svetlost kandila čuli uzvišeni glasovi profesora i učenika Prizrenske bogoslovije, u saglasju sa vizantijskim pojcima iz Beograda, plaštanica – platno na kojem je izvezen Gospod naš Isus Hristos nakon skidanja sa Krsta – izneta je i položena na sredinu hrama. U tom trenutku, čitav hram disao je jednom dušom, u molitvenoj tišini koja se prostirala od srca svakog vernika pa sve do visina.
Plaštanica, pred kojom i anđeli zadrhte, prikazuje Spasitelja u času kada svet ćuti pred tajnom smrti Boga koji je iz ljubavi sišao u Ad. Oko Njega – Presveta Bogorodica, sveti Josif iz Arimateje, Nikodim i apostol ljubavi, Jovan Bogoslov. To nije samo umetnički prikaz – to je prozor kroz koji narod pravoslavni gleda ka večnosti i saznaje smisao žrtve, ljubavi i Vaskrsenja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije celiva ikonu Presvete Bogorodice
U sveštenoj pratnji patrijarha nalazili su se arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, protođakon dr Dragan Radić i đakon Vasilije Perić – svi zajedno u molitvenom hodu, kao svedoci i služitelji istine koja ne zastareva ni u jednom veku.
U nastavku bogoslužbene tišine velikoposnih dana, patrijarh Porfirije će večeras u 19 časova služiti jutrenje Velike subote sa statijama, u drevnom tronu naše Crkve, iz kojeg su nekada govorili Arsenije Sremac, Danilo, Joanikije, i svi oni čije se molitve i danas osećaju u kamenu Pećke svetinje.
Ovo nije bila samo liturgijska svečanost. Ovo je bio povratak – ne politički, već duhovni. Povratak Patrijarha na mesto odakle je Crkva srpska počela da govori jezikom Jevanđelja i da sanja Vaskrsenje svoga naroda kroz vekove tame.
Kosovo i Metohija, zemlja zavetne tuge i neugasle nade, i večeras je bila svedok da srpska duša živi tamo gde su temelji njenog postojanja – uz Gospoda, pod Krstom, u molitvi za Vaskrs celog roda. Jer dok ima onih koji plaštanicu pred sobom celivaju na svetoj zemlji naših predaka, dotle će i Kosovo živeti u svetlosti Hristovog Groba, koji nikada nije ostao zatvoren.
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Od španijela i papagaja do čak povremenih kamila ili krava - svi pernati, krzneni i ostali stvorovi „ispoštovali su” toga praznik Svetog Franje Asiškog, na koji budu blagosiljani svake godine od kraja 20. veka.
Najmlađi episkop Kiparske pravoslavne crkve razrešen je dužnosti jer je, po oceni Sinoda, remetio crkveno jedinstvo svojim beskompromisnim stavovima o Vatikanu.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
Tradicija i crkvena predanja se neretko kose, a farbanje jaja za Vaskrs nije izuzetak i zato se mnogi pitaju da li u vaskršnjoj korpi treba da bude 33 jaja, u čast godina koje je imao Isus Hrist kada je razapet.
Nedoumicu je za čitaoce portala religija.rs rešio sveštenik Nenad Stojanović, navodeći šta smemo, a šta ne bi trebalo da radimo sa pokvarenim vaskršnjim jajima.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Pre dve godine, neposredno pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, u selu nadomak Trebinja obretene su mošti njegove majke Ane Jovanović. Njena svetost potvrđena je na nedavnom Saboru SPC.
Od španijela i papagaja do čak povremenih kamila ili krava - svi pernati, krzneni i ostali stvorovi „ispoštovali su” toga praznik Svetog Franje Asiškog, na koji budu blagosiljani svake godine od kraja 20. veka.
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše