Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Tamo gde se ukorenila duša srpskog naroda i gde tišina vekova još uvek govori jezikom zaveta i molitve – na Kosovu i Metohiji – patrijarh srpski Porfirije stigao je kao duhovni pastir svog naroda da ponese krst Velikog petka zajedno sa svojim narodom – u Pećkoj patrijaršiji, večnom svedoku našeg trajanja.
U svetinji iz koje su vekovima zračile molitve srpskih arhiepiskopa i patrijaraha, na Veliki petak, dan kada se Nebo spustilo na zemlju i kada je Ljubav razapeta na Krstu, patrijarh srpski Porfirije služio je večernje bogosluženje sa iznošenjem plaštanice. Uz patrijarha stajali su mitropolit raško-prizrenski Teodosije, igumanija Haritina sa sestrinstvom, sveštenstvo i verni narod, okupljeni pod svodovima vekovne svetinje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pećka patrijaršija
Dok su se kroz tihu svetlost kandila čuli uzvišeni glasovi profesora i učenika Prizrenske bogoslovije, u saglasju sa vizantijskim pojcima iz Beograda, plaštanica – platno na kojem je izvezen Gospod naš Isus Hristos nakon skidanja sa Krsta – izneta je i položena na sredinu hrama. U tom trenutku, čitav hram disao je jednom dušom, u molitvenoj tišini koja se prostirala od srca svakog vernika pa sve do visina.
Plaštanica, pred kojom i anđeli zadrhte, prikazuje Spasitelja u času kada svet ćuti pred tajnom smrti Boga koji je iz ljubavi sišao u Ad. Oko Njega – Presveta Bogorodica, sveti Josif iz Arimateje, Nikodim i apostol ljubavi, Jovan Bogoslov. To nije samo umetnički prikaz – to je prozor kroz koji narod pravoslavni gleda ka večnosti i saznaje smisao žrtve, ljubavi i Vaskrsenja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije celiva ikonu Presvete Bogorodice
U sveštenoj pratnji patrijarha nalazili su se arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, protođakon dr Dragan Radić i đakon Vasilije Perić – svi zajedno u molitvenom hodu, kao svedoci i služitelji istine koja ne zastareva ni u jednom veku.
U nastavku bogoslužbene tišine velikoposnih dana, patrijarh Porfirije će večeras u 19 časova služiti jutrenje Velike subote sa statijama, u drevnom tronu naše Crkve, iz kojeg su nekada govorili Arsenije Sremac, Danilo, Joanikije, i svi oni čije se molitve i danas osećaju u kamenu Pećke svetinje.
Ovo nije bila samo liturgijska svečanost. Ovo je bio povratak – ne politički, već duhovni. Povratak Patrijarha na mesto odakle je Crkva srpska počela da govori jezikom Jevanđelja i da sanja Vaskrsenje svoga naroda kroz vekove tame.
Kosovo i Metohija, zemlja zavetne tuge i neugasle nade, i večeras je bila svedok da srpska duša živi tamo gde su temelji njenog postojanja – uz Gospoda, pod Krstom, u molitvi za Vaskrs celog roda. Jer dok ima onih koji plaštanicu pred sobom celivaju na svetoj zemlji naših predaka, dotle će i Kosovo živeti u svetlosti Hristovog Groba, koji nikada nije ostao zatvoren.
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu šeste sedmice po Duhovima otkriva surovu realnost o iskupljenju koje se ne može kupiti ni zlatom ni srebrom, već samo Hristovom krvlju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
Tradicija i crkvena predanja se neretko kose, a farbanje jaja za Vaskrs nije izuzetak i zato se mnogi pitaju da li u vaskršnjoj korpi treba da bude 33 jaja, u čast godina koje je imao Isus Hrist kada je razapet.
Nedoumicu je za čitaoce portala religija.rs rešio sveštenik Nenad Stojanović, navodeći šta smemo, a šta ne bi trebalo da radimo sa pokvarenim vaskršnjim jajima.
Dvojica muškaraca ušla su u Sabornu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, pod izgovorom molitve, a iza sebe ostavili su sliku oskrnavljenih svetinja i dubokog bola među vernim narodom.
Mitropolit Epifanije je optužio SPC da podriva crkveni poredak time što je dala Tomos Makedoncima i zapretio da Ukrajina neće dozvoliti – makedonski scenario.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
Površina masovne grobnice zauzima oko pet hiljada kvadratnih metara, a časne sestre reda "Bon Sekur" sahranile su oko 800 novorođenčadi koja su preminula u ustanovi za majke i decu Svete Marije, između 1925. i 1961. godine.
Dok policija istražuje ko je zapalio Reformatsku crkvu i ispisao jezive pretnje Mađarima, Viktor Orban šalje oštru poruku Kijevu, a vernici se pitaju da li će mir ikada zavladati ranjenim Zakarpatjem.