Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Tamo gde se ukorenila duša srpskog naroda i gde tišina vekova još uvek govori jezikom zaveta i molitve – na Kosovu i Metohiji – patrijarh srpski Porfirije stigao je kao duhovni pastir svog naroda da ponese krst Velikog petka zajedno sa svojim narodom – u Pećkoj patrijaršiji, večnom svedoku našeg trajanja.
U svetinji iz koje su vekovima zračile molitve srpskih arhiepiskopa i patrijaraha, na Veliki petak, dan kada se Nebo spustilo na zemlju i kada je Ljubav razapeta na Krstu, patrijarh srpski Porfirije služio je večernje bogosluženje sa iznošenjem plaštanice. Uz patrijarha stajali su mitropolit raško-prizrenski Teodosije, igumanija Haritina sa sestrinstvom, sveštenstvo i verni narod, okupljeni pod svodovima vekovne svetinje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pećka patrijaršija
Dok su se kroz tihu svetlost kandila čuli uzvišeni glasovi profesora i učenika Prizrenske bogoslovije, u saglasju sa vizantijskim pojcima iz Beograda, plaštanica – platno na kojem je izvezen Gospod naš Isus Hristos nakon skidanja sa Krsta – izneta je i položena na sredinu hrama. U tom trenutku, čitav hram disao je jednom dušom, u molitvenoj tišini koja se prostirala od srca svakog vernika pa sve do visina.
Plaštanica, pred kojom i anđeli zadrhte, prikazuje Spasitelja u času kada svet ćuti pred tajnom smrti Boga koji je iz ljubavi sišao u Ad. Oko Njega – Presveta Bogorodica, sveti Josif iz Arimateje, Nikodim i apostol ljubavi, Jovan Bogoslov. To nije samo umetnički prikaz – to je prozor kroz koji narod pravoslavni gleda ka večnosti i saznaje smisao žrtve, ljubavi i Vaskrsenja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije celiva ikonu Presvete Bogorodice
U sveštenoj pratnji patrijarha nalazili su se arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, protođakon dr Dragan Radić i đakon Vasilije Perić – svi zajedno u molitvenom hodu, kao svedoci i služitelji istine koja ne zastareva ni u jednom veku.
U nastavku bogoslužbene tišine velikoposnih dana, patrijarh Porfirije će večeras u 19 časova služiti jutrenje Velike subote sa statijama, u drevnom tronu naše Crkve, iz kojeg su nekada govorili Arsenije Sremac, Danilo, Joanikije, i svi oni čije se molitve i danas osećaju u kamenu Pećke svetinje.
Ovo nije bila samo liturgijska svečanost. Ovo je bio povratak – ne politički, već duhovni. Povratak Patrijarha na mesto odakle je Crkva srpska počela da govori jezikom Jevanđelja i da sanja Vaskrsenje svoga naroda kroz vekove tame.
Kosovo i Metohija, zemlja zavetne tuge i neugasle nade, i večeras je bila svedok da srpska duša živi tamo gde su temelji njenog postojanja – uz Gospoda, pod Krstom, u molitvi za Vaskrs celog roda. Jer dok ima onih koji plaštanicu pred sobom celivaju na svetoj zemlji naših predaka, dotle će i Kosovo živeti u svetlosti Hristovog Groba, koji nikada nije ostao zatvoren.
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Ajeti iz sure Ghafir, izdvojeni za 19. oktobar, upozoravaju da oni koji ignorišu znakove Alaha rizikuju Džehenem, dok zahvalnost i svakodnevna pokornost otvaraju put ka unutrašnjem miru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
Tradicija i crkvena predanja se neretko kose, a farbanje jaja za Vaskrs nije izuzetak i zato se mnogi pitaju da li u vaskršnjoj korpi treba da bude 33 jaja, u čast godina koje je imao Isus Hrist kada je razapet.
Nedoumicu je za čitaoce portala religija.rs rešio sveštenik Nenad Stojanović, navodeći šta smemo, a šta ne bi trebalo da radimo sa pokvarenim vaskršnjim jajima.
Na praznik Svetog Kirijaka Otšelnika, vladika zapadnoevropski Justin služio je liturgiju, a rukopoloženjem i odlikovanjem sveštenika osnažio pravoslavnu zajednicu Srba u Španiji.
ovodom održavanja Šakti festivala u Obrenovcu, Apologetski odsek Arhiepiskopije upozorava na delovanje Mohanđija, čije učenje, iza privida mira i ljubavi, skriva ideologiju nespojivu sa pravoslavnom verom.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Sve što je pred ikonama nije otpad, već deo svetinje. Jedan od najpoznatijih duhovnika sa Svete gore otkriva kako da sačuvate blagodat i svetinju u svom domu.
ovodom održavanja Šakti festivala u Obrenovcu, Apologetski odsek Arhiepiskopije upozorava na delovanje Mohanđija, čije učenje, iza privida mira i ljubavi, skriva ideologiju nespojivu sa pravoslavnom verom.