Printscreen/X/Tadeo CasteglioneDan za odmor i ponovnu uspostavu komunikacije sa Bogom
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
Dok su širom pravoslavnog sveta vernici podizali ruke ka nebu u molitvi za silazak Blagodatnog ognja, Moldavija je učinila nešto što će teško biti zaboravljeno u srcima njenih verujućih građana — arhiepiskopu Markelu, duhovnom pastiru Moldavske mitropolije pod okriljem Moskovske patrijaršije, po drugi put je onemogućen odlazak u Jerusalim. Nije reč o zaboravljenom dokumentu, niti o administrativnoj grešci, već o odluci vlasti koja odiše političkom voljom obojenom netrpeljivošću prema sopstvenom duhovnom identitetu.
„Bez ikakvih razloga nisu me pustili da napustim Moldaviju. Nikakvih prekršaja nije bilo“, izjavio je arhiepiskop u petak uveče, dok su oko njega još odzvanjali uzvici vernika: „Čekamo Blagodatni oganj!“
Ono što je trebalo da bude tiho i svečano putovanje ka mestu gde se svake Velike subote događa čudo — silazak svetlosti iz Groba Hristovog — pretvorilo se u čin koji mnogi tumače kao otvoreni udar na pravoslavlje u Moldaviji. Policija je blokirala prilaze aerodromu, rasporedila straže, vernici su bili prinuđeni da pešače stotinama metara, a avion za Sveti Grad poleteo je bez arhiepiskopa Markela.
Načelnik Generalnog policijskog inspektorata Viorel Černaućeanu pokušao je da sve prikaže kao „tehnički problem“, pozivajući se na „kritično gomilanje automobila“. Ali narod zna da se duhovni put ne može zaustaviti tako jednostavno — osim ako postoji politička volja koja ne mari za večne istine, prenose RIA novosti.
Credit: Mostafa Alkharouf / AFP / Profimedia
Crkva Hristovog Groba u kojoj se na Veliku subotu spušta Blagodatni oganj
Vlasti predsednice Maje Sandu, poznate po svojoj izrazitoj zapadnoj orijentaciji i otvorenom favorizovanju Besarabske mitropolije Rumunske pravoslavne crkve, time su još jednom pokazale da nisu neutralne prema sopstvenom narodu, od kojih se više od 80 odsto izjašnjava kao pripadnici Pravoslavne crkve pod okriljem Moskovske patrijaršije. Dok predsednica govori o evropskim vrednostima i demokratiji, njene institucije onemogućavaju arhiepiskopu da svom narodu donese svetlost Vaskrslog Hrista.
U zemlji u kojoj je nedavno uhapšena predsednica Gagauzije, tradicionalno pravoslavne pokrajine, a poslanici privođeni zbog poseta Rusiji, postaje jasno da Crkva postaje meta u političkoj areni. Ali kada vlast počne da se meša u tokove vere, ne udara samo na pojedince, već na vekovni identitet naroda.
Moskovska patrijaršija oglasila se saopštenjem u kojem osuđuje ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i poziva na međunarodnu istragu. Jer, ovo nije samo pitanje Moldavije. Ovo je pitanje svakog pravoslavnog vernika koji zna koliko znači Blagodatni oganj — svetlost koja ne peče, ali opominje.
Arhiepiskop Markel možda nije poleteo za Jerusalim, ali istina o ovom događaju već putuje dalje — kroz hramove, medije i srca ljudi. Svetlost Blagodatnog ognja ne dolazi po naredbi policije, niti se može zaustaviti pasošem. Ona silazi odozgo, na one koji veruju. Uprkos svemu, vera u Moldaviji i dalje gori — kao oganj, svet i pravedan.
U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Andreja Kritskog po starom i Svetu mučenicu Marinu - Ognjenu Mariju po novom kalendaru. Katolička crkva danas ne obeležava praznik. Muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Njegova poruka ne govori o vraćanju onih koji su otišli, već o tome kako da sačuvate mir, prepoznate ljude koji su bili uz vas kada je bilo najteže i ne rasipate srce na prazna obećanja.
Život ovog velikog učitelja Crkve obeležili su nepokolebljiva odbrana pravoslavne vere, brojna duhovna dela i Veliki kanon, koji i danas vernike vodi putem iskrenog pokajanja i susreta sa Hristom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u pismu učesnicima konferencije govorio je o izazovima savremenog sveta, miru u Svetoj zemlji i potrebi da u drugome prepoznamo bližnjeg.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Njegova poruka ne govori o vraćanju onih koji su otišli, već o tome kako da sačuvate mir, prepoznate ljude koji su bili uz vas kada je bilo najteže i ne rasipate srce na prazna obećanja.
Grkinja Teano, koja živi u Nemačkoj, ispričala je kako je njena porodica prošla kroz najteže trenutke nakon rođenja ćerke Nektarije, kada su strah i neizvesnost zamenjeni verom, molitvom i nadom u Božju pomoć.
Protojerej Oleg Stenjajev objašnjava zbog čega se ponedeljak vezuje za anđele i podseća na pobožnu praksu koja pomaže verniku da produbi svoj molitveni život.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Krompir, sir i brašno dovoljni su da nastane pita koja je nekada okupljala porodice širom Hercegovine i bila jednako prisutna u domovima različitih vera.