AKO TE MUČE NESIGURNOST I STRAH – EVO REŠENJA: Reči koje razbijaju iluziju o ljudskoj moći
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Ajeti iz sure Ghafir, izdvojeni za 19. oktobar, upozoravaju da oni koji ignorišu znakove Alaha rizikuju Džehenem, dok zahvalnost i svakodnevna pokornost otvaraju put ka unutrašnjem miru.
U savremenom svetu, prepunom užurbanosti, materijalizma i svakodnevnih izazova, poruke Kurana često služe kao svetionik koji podseća vernike na suštinske istine postojanja. Ajeti iz sure Ghafir (Al-Mu’min) 40:59–65, izabrani za 17. oktobar, upućuju na neizbežnost Sudnjeg dana i na značaj lične odgovornosti pred Bogom. Kuran jasno upozorava da, iako je dolazak tog dana siguran, većina ljudi ga ignoriše ili ne prihvata, okrećući se sebičnim željama i aroganciji. U ovim ajetima nalazimo i podsetnik na Božiju dobrotu kroz darove dana i noći, ali i opomenu da zahvalnost i priznavanje Njegovog jedinstva nisu puka formalnost, već temelj moralnog života.

40:59 Čas Sudnjeg dana sigurno dolazi, ali većina ljudi u njega ne veruje.
Zašto svest o Sudnjem danu menja pogled na život
Ovi ajeti otkkrivaju nekoliko ključnih dimenzija islamskog učenja. Prvo, osvešćivanje Sudnjeg dana naglašava koliko je važno da ljudi prepoznaju krajnju realnost svog postojanja. Dok mnogi zanemaruju ovaj poziv, Kuran jasno pokazuje da oni koji se arogantno okreću od Boga završavaju poniženi i odvojeni od Njegove milosti.
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Ajeti 40:2–3 iz Sure Ghafir podsećaju vernike da sagledaju svoje postupke i pokažu kako Božija pravda i blagodet idu ruku pod ruku.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Ajet 40 iz Sure Ghafir jasno poručuje da nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, dok vera i dobra dela muškaraca i žena otvaraju vrata Dženeta u obilju bez granica.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
"Bojte se ljudi koji plaču za mrtvima, a ubijaju žive", citirao je otac Željko svoju baku, posle onoga što je doživeo ispred crkve.
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Sukob predsednika SAD i pape Lava XIV podsetio je na niz dugogodišnjih sporova američkih predsednika i poglavara Katoličke crkve - od rata i migracija do pitanja života i vere.
Izjave poglavara Rimokatoličke crkve o nasilju izazvale burne reakcije u Izraelu, gde verski lideri upozoravaju na opasne posledice takvih stavova, dok Vatikan odgovara bez direktnog suočavanja sa optužbama.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.