AKO TE MUČE NESIGURNOST I STRAH – EVO REŠENJA: Reči koje razbijaju iluziju o ljudskoj moći
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Ajeti iz sure Ghafir, izdvojeni za 19. oktobar, upozoravaju da oni koji ignorišu znakove Alaha rizikuju Džehenem, dok zahvalnost i svakodnevna pokornost otvaraju put ka unutrašnjem miru.
U savremenom svetu, prepunom užurbanosti, materijalizma i svakodnevnih izazova, poruke Kurana često služe kao svetionik koji podseća vernike na suštinske istine postojanja. Ajeti iz sure Ghafir (Al-Mu’min) 40:59–65, izabrani za 17. oktobar, upućuju na neizbežnost Sudnjeg dana i na značaj lične odgovornosti pred Bogom. Kuran jasno upozorava da, iako je dolazak tog dana siguran, većina ljudi ga ignoriše ili ne prihvata, okrećući se sebičnim željama i aroganciji. U ovim ajetima nalazimo i podsetnik na Božiju dobrotu kroz darove dana i noći, ali i opomenu da zahvalnost i priznavanje Njegovog jedinstva nisu puka formalnost, već temelj moralnog života.

40:59 Čas Sudnjeg dana sigurno dolazi, ali većina ljudi u njega ne veruje.
Zašto svest o Sudnjem danu menja pogled na život
Ovi ajeti otkkrivaju nekoliko ključnih dimenzija islamskog učenja. Prvo, osvešćivanje Sudnjeg dana naglašava koliko je važno da ljudi prepoznaju krajnju realnost svog postojanja. Dok mnogi zanemaruju ovaj poziv, Kuran jasno pokazuje da oni koji se arogantno okreću od Boga završavaju poniženi i odvojeni od Njegove milosti.
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Ajeti 40:2–3 iz Sure Ghafir podsećaju vernike da sagledaju svoje postupke i pokažu kako Božija pravda i blagodet idu ruku pod ruku.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Ajet 40 iz Sure Ghafir jasno poručuje da nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, dok vera i dobra dela muškaraca i žena otvaraju vrata Dženeta u obilju bez granica.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.
Ajeti 61:1–3 upozoravaju da reči bez dela gube smisao i pozivaju vernike na iskrenost, doslednost i svakodnevnu praksu vere.
Četiri ajeta o moći, skrivenom i vidljivom, i granici ljudske izdržljivosti koje se danas posebno čitaju.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.
Ajeti sure 61:5–8 objašnjavaju kako Božija svetlost vodi one koji istrajavaju, čak i kada ih ljudi ne razumeju.
Ajeti 61:1–3 upozoravaju da reči bez dela gube smisao i pozivaju vernike na iskrenost, doslednost i svakodnevnu praksu vere.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.