Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
Kada mladenci uđu u hram da pred Bogom zapečate svoju ljubav, jedan od najsvečanijih i najdirljivijih trenutaka čitavog obreda jeste krunisanje. U tom trenutku, na crkvenom venčanju sveštenik stavlja krune na njihove glave - znak da pred licem Božijim postaju ne samo muž i žena, već i kralj i kraljica svoga doma.
Više od ukrasa
U pravoslavnoj tradiciji, krune nisu dekorativni detalj, već duboki duhovni simbol. Njihovo poreklo seže još u rane hrišćanske vekove, kada su crkvena venčanja bila krunisanje ljubavi kao svetog saveza dvoje ljudi.
Foto: Freepik
Crkveno venčanje, ilustracija
Krune mogu biti izrađene od metala, platna ili spletene od svežeg cveća. Svaki materijal nosi svoju poruku: jednostavnost, čistotu, skromnost, ali i čvrstinu i trajnost zajednice.
— Metalne krune ili venci od platna ili ispleteni od cveća kojim sveštenik kruniše mladence na venčanju. Simbolizuju vlast datu mladencima da su kralj i kraljica svoga doma.
Dužnost i blagoslov
U trenutku krunisanja, mladenci primaju odgovornost i blagoslov. Krune nisu znak svetovni moći, već duhovni - podsećaju ih da njihov brak nije samo privatna zajednica, već i mala domaća crkva.
Kao što Hristos ljubi Crkvu, tako muž treba da voli svoju suprugu, a ona njega da poštuje i podržava. Čin krunisanja povezan je i sa idejom mučeništva ljubavi — spremnosti da jedno za drugo prinose žrtvu, kao što su to činili sveti mučenici, čije ikone često krase same krune.
Foto: Freepik
Metalne krune ili venci od cveća kojim sveštenik kruniše mladence, simbolizuju vlast datu supružnicima da su kralj i kraljica svoga doma
Venci koji traju
Iako se krune posle obreda skidaju, njihov simbol ostaje zauvek. U mnogim porodicama čuva se uspomena - krune ili vence mladenci stavljaju u svoj dom, uz ikonu, kao podsećanje na dan kada su postali jedno pred Bogom.
U pravoslavnoj veri brak je svetinja, a krune su neizostavni simbol večne zajednice - tihe i svečane svedokinje blagoslova koji ne prestaje na dan venčanja, već traje kroz sve dane zajedničkog života.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Srpkinja otkrila da je u vezi sa muškarcem s kojim ima zajedničke pretke - njihove čukunbabe su rođene sestre – i pitala sveštenika da li bi njihov brak mogao biti blagosloven.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.