Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
Kada mladenci uđu u hram da pred Bogom zapečate svoju ljubav, jedan od najsvečanijih i najdirljivijih trenutaka čitavog obreda jeste krunisanje. U tom trenutku, na crkvenom venčanju sveštenik stavlja krune na njihove glave - znak da pred licem Božijim postaju ne samo muž i žena, već i kralj i kraljica svoga doma.
Više od ukrasa
U pravoslavnoj tradiciji, krune nisu dekorativni detalj, već duboki duhovni simbol. Njihovo poreklo seže još u rane hrišćanske vekove, kada su crkvena venčanja bila krunisanje ljubavi kao svetog saveza dvoje ljudi.
Foto: Freepik
Crkveno venčanje, ilustracija
Krune mogu biti izrađene od metala, platna ili spletene od svežeg cveća. Svaki materijal nosi svoju poruku: jednostavnost, čistotu, skromnost, ali i čvrstinu i trajnost zajednice.
— Metalne krune ili venci od platna ili ispleteni od cveća kojim sveštenik kruniše mladence na venčanju. Simbolizuju vlast datu mladencima da su kralj i kraljica svoga doma.
Dužnost i blagoslov
U trenutku krunisanja, mladenci primaju odgovornost i blagoslov. Krune nisu znak svetovni moći, već duhovni - podsećaju ih da njihov brak nije samo privatna zajednica, već i mala domaća crkva.
Kao što Hristos ljubi Crkvu, tako muž treba da voli svoju suprugu, a ona njega da poštuje i podržava. Čin krunisanja povezan je i sa idejom mučeništva ljubavi — spremnosti da jedno za drugo prinose žrtvu, kao što su to činili sveti mučenici, čije ikone često krase same krune.
Foto: Freepik
Metalne krune ili venci od cveća kojim sveštenik kruniše mladence, simbolizuju vlast datu supružnicima da su kralj i kraljica svoga doma
Venci koji traju
Iako se krune posle obreda skidaju, njihov simbol ostaje zauvek. U mnogim porodicama čuva se uspomena - krune ili vence mladenci stavljaju u svoj dom, uz ikonu, kao podsećanje na dan kada su postali jedno pred Bogom.
U pravoslavnoj veri brak je svetinja, a krune su neizostavni simbol večne zajednice - tihe i svečane svedokinje blagoslova koji ne prestaje na dan venčanja, već traje kroz sve dane zajedničkog života.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Srpkinja otkrila da je u vezi sa muškarcem s kojim ima zajedničke pretke - njihove čukunbabe su rođene sestre – i pitala sveštenika da li bi njihov brak mogao biti blagosloven.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.
Irena Jurkovska iz Maribora doputovala je sa sinom Kristijanom u svetinju kod Golupca kako bi posvedočila o danima velike neizvesnosti, molitvama koje su joj davale snagu i veri koja joj je, kako kaže, donela nadu i utehu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Irena Jurkovska iz Maribora doputovala je sa sinom Kristijanom u svetinju kod Golupca kako bi posvedočila o danima velike neizvesnosti, molitvama koje su joj davale snagu i veri koja joj je, kako kaže, donela nadu i utehu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.