U OVOM SLUČAJU ĆUTANJE JE RAVNO NAJVEĆEM GREHU: Opomena Svetog Simeona Novog Bogoslovа koju ne smemo ignorisati
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Ruski jeromonah sa prelaza XIX i XX veka podseća da galama i povišen ton otvaraju vrata duhovnim iskušenjima, dok tišina i smirenje jačaju unutrašnju snagu i približavaju nas Božijoj milosti.
U svakodnevnoj gužvi i ubrzanom tempu života mnogi od nas nesvesno povise ton, ne shvatajući da time otvaraju vrata duhovnom zlu. Kako u jednoj od svojih duhovnih pouka kaže Prepodobni Sampson Ispovednik, ruski jeromonah koji je živeo na prelazu XIX i XX veka, povišen ton dolazi iz gordosti i kada galamimo – samo otvaramo vrata gordosti koju sveti oci nazivaju korenom svih grehova.
– Treba se starati da, uz pomoć Božiju, u sebi razvijamo krotost i smirenje, radi čega je neophodno nikada ne povišavati, bez krajnje nužde, glas. Glas povisuje gordeljivi, samohvalisavi, samoljubivi mrtvac i onaj koga je Bog ostavio – govorio je starac Sampson Siver.
Pouka starca Sampsona Sivera nije samo savremena opomena, već suštinska duhovna istina pravoslavlja. Krotkost i smirenje čuvaju nas od gordosti, samoljublja i duhovne slabosti. One otvaraju srce Božijoj milosti i pokazuju da je prava snaga u tišini i unutrašnjem miru. Svako ko želi da njeguje svoj duhovni život može u ovim rečima pronaći putokaz ka veri, ravnoteži i istinskom unutrašnjem ispunjenju.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 164 (15,58; 16,1-3)
58. Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, nepokolebivi, napredujte neprestano u delu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzalud u Gospodu.
1. A što se tiče milostinje za svete, kao što uredih po Crkvama galatijskim, tako činite i vi. 2. Svakog prvog dana nedelje, neka svaki od vas ostavlja kod sebe sakupljajući koliko može, da ne bivaju prikupljanja onda kada dođem. 3. A kada dođem, one koje izaberete poslaću sa pismima u Jerusalim da odnesu vašu milostinju.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 19. (5,17-26)
17. I dogodi se jednoga dana kad on učaše, seđahu onde fariseji i zakonici koji bejahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih isceljuje; 18. I gle, ljudi donesoše na odru čoveka koji beše oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. 19. I ne našavši kuda bi ga uneli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. 20. I videvši veru njihovu reče mu: „Čoveče, opraštaju ti se gresi tvoji."
21. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: „Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grehe osim jedini Bog?” 22. A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: „Šta pomišljate u srcima svojim? 23. Šta je lakše, reći: ‘Opraštaju ti se gresi tvoji‘, ili reći: ‘Ustani i hodi?‘ 24. Ali da znate da vlast ima Sin Čovečiji na zemlji opraštati grehe”, - reče uzetome: „Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome.” 25. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. 26. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: „Čuda se nagledasmo danas!”
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
Ava Justin otkriva kako molitva postaje tajno i moćno oružje protiv unutrašnjih neprijateljskih sila.
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
U svetu prepunom iskušenja, pouke ovog ugodnika Božjeg pokazuju da istinska sloboda dolazi kroz čistoću srca i disciplinu duše.
Sveti Justin Ćelijski podseća na unutrašnje oružje hrišćana koje štiti dušu od najmračnijih sila i daje snagu koju niko ne može oduzeti.
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.