U OVOM SLUČAJU ĆUTANJE JE RAVNO NAJVEĆEM GREHU: Opomena Svetog Simeona Novog Bogoslovа koju ne smemo ignorisati
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Ruski jeromonah sa prelaza XIX i XX veka podseća da galama i povišen ton otvaraju vrata duhovnim iskušenjima, dok tišina i smirenje jačaju unutrašnju snagu i približavaju nas Božijoj milosti.
U svakodnevnoj gužvi i ubrzanom tempu života mnogi od nas nesvesno povise ton, ne shvatajući da time otvaraju vrata duhovnom zlu. Kako u jednoj od svojih duhovnih pouka kaže Prepodobni Sampson Ispovednik, ruski jeromonah koji je živeo na prelazu XIX i XX veka, povišen ton dolazi iz gordosti i kada galamimo – samo otvaramo vrata gordosti koju sveti oci nazivaju korenom svih grehova.
– Treba se starati da, uz pomoć Božiju, u sebi razvijamo krotost i smirenje, radi čega je neophodno nikada ne povišavati, bez krajnje nužde, glas. Glas povisuje gordeljivi, samohvalisavi, samoljubivi mrtvac i onaj koga je Bog ostavio – govorio je starac Sampson Siver.
Pouka starca Sampsona Sivera nije samo savremena opomena, već suštinska duhovna istina pravoslavlja. Krotkost i smirenje čuvaju nas od gordosti, samoljublja i duhovne slabosti. One otvaraju srce Božijoj milosti i pokazuju da je prava snaga u tišini i unutrašnjem miru. Svako ko želi da njeguje svoj duhovni život može u ovim rečima pronaći putokaz ka veri, ravnoteži i istinskom unutrašnjem ispunjenju.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 164 (15,58; 16,1-3)
58. Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, nepokolebivi, napredujte neprestano u delu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzalud u Gospodu.
1. A što se tiče milostinje za svete, kao što uredih po Crkvama galatijskim, tako činite i vi. 2. Svakog prvog dana nedelje, neka svaki od vas ostavlja kod sebe sakupljajući koliko može, da ne bivaju prikupljanja onda kada dođem. 3. A kada dođem, one koje izaberete poslaću sa pismima u Jerusalim da odnesu vašu milostinju.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 19. (5,17-26)
17. I dogodi se jednoga dana kad on učaše, seđahu onde fariseji i zakonici koji bejahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih isceljuje; 18. I gle, ljudi donesoše na odru čoveka koji beše oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. 19. I ne našavši kuda bi ga uneli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. 20. I videvši veru njihovu reče mu: „Čoveče, opraštaju ti se gresi tvoji."
21. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: „Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grehe osim jedini Bog?” 22. A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: „Šta pomišljate u srcima svojim? 23. Šta je lakše, reći: ‘Opraštaju ti se gresi tvoji‘, ili reći: ‘Ustani i hodi?‘ 24. Ali da znate da vlast ima Sin Čovečiji na zemlji opraštati grehe”, - reče uzetome: „Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome.” 25. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. 26. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: „Čuda se nagledasmo danas!”
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
Ava Justin otkriva kako molitva postaje tajno i moćno oružje protiv unutrašnjih neprijateljskih sila.
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Jedna osobina drži dušu otvorenom za Božji dar, a njeno zanemarivanje donosi unutrašnji nemir.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Kroz priču o tri monaha koji su doživeli istu sramotu, veliki pravoslavni učitelj pokazuje zašto se prava snaga čoveka vidi tek onda kada mu je naneta nepravda.
Vozači grupa već dobijaju obaveštenja na Merdaru, a pokloničke agencije čekaju pojašnjenja: vernici pitaju ko će pratiti poklonike i kako će biti predstavljena istorija srpskih svetinja na Kosmetu.
Vasković je istakao da hrišćansko shvatanje nasledstva nije vezano za prezime, krvno srodstvo ili materijalnu imovinu, već za večni život u Hristu.
Čučanj tokom metanija aktivira mišiće potkolenice koji pumpaju krv, čime se srce rastereće i relaksira.
Prvi put uvedene su rigorozne kontrole na ulazu u Manastir Svetih arhangela kod Prizrena, dok su okolinu obezbeđivali specijalci.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
Jednostavan, mirisan i ukusan obrok od nekoliko skromnih sastojaka vraća toplinu porodične trpeze i donosi rešenje za sve one dane kada ne znamo šta da kuvamo.