Ava Justin otkriva kako molitva postaje tajno i moćno oružje protiv unutrašnjih neprijateljskih sila.
U tišini manastira, u trenucima kada čovek ostane sam sa sobom, jasno se uočava da prava borba nije spoljašnja, već unutrašnja. Pravoslavna vera nas uči da je duhovni život put stradanja i duhovnog uzrastanja, a ne komforna staza bez iskušenja. Na tom putu, kako je govorio Sveti Justin Ćelijski, čovek se suočava sa nevidljivim, ali neprekidnim ratom — ratom sa sopstvenim strastima.
Citat Svetog Justina Ćelijskog:
- Jesi li hrišćanin, znaj: svaki je đavo stalno u ratu sa tobom. Svaki izvodi ovu silu svoju protiv tebe: demon gneva — gnev, demon bluda - blud, demon gordosti - gordost, demon pakosti - pakost, demon zavisti - zavist, demon očajanja - očajanje, i tako redom, ime im je legion, a njihovim sablaznima i strastima ni broja se ne zna.
E, kad Gospod vidi tvoj trud da primoravaš sebe na molitvu, daće ti sile da ti molitva postane mila i slatka i da te vodi kroz ovaj svet. U stvari ispunjuješ sebe Božanskom silom koja savlađuje smrt što je u tebi, savlađuješ greh, svaki greh - govorio je ava Justin.
Ove reči nisu samo pouka - one su poziv na budnost. Pravoslavlje nas podseća da čovek ne pobeđuje silom, nego smirenjem i molitvom. Kada se trudimo da stojimo pred Bogom, iako smo slabi i grešni, tada i Božija sila staje uz nas. U tom tihom, ali presudnom ratu duše, pobeda nije u tome da neprijatelja nema — već da nas njegova sila više ne porobljava. Zato svaka iskrena molitva nije beg od sveta, već najsnažnije oružje u njemu.
Čitanje Jevanđelja za 19. četvrtak po Duhovima, 16. oktobar
Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Filipljanima, začalo 238 (1,20-27)
20. Braćo, kao što pouzdano čekam i nadam se da se ni u čemu neću postideti, nego da će se Hristos kao svagda i sada svom smelošću veličati u telu mojemu, bilo životom bilo smrću. 21. Jer je meni život Hristos i smrt dobitak. 22. Ali ako je življenje u telu plodonosno za moje delo, onda ne znam šta da izaberem. 23. A obuzima me oboje: imam želju umreti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje;
24. ali ostati u telu potrebnije je vas radi. 25. I ovo pouzdano znam, da ću ostati i boraviti sa svima vama za vaš napredak i radost vere, 26. da bi se pohvala vaša u Hristu Isusu umnožila preko mene kada vam opet dođem. 27. Samo živite dostojno jevanđelja Hristova, da vas kada dođem vidim, ili ako vam ne dođem, da čujem za vas da stojite u jednome duhu, jednodušno boreći se za veru jevanđelja,
Jevanđelje Luka, začalo 23. (6,12-19)
12. A dogodi se u dane one da izađe na goru da se moli; i provede svu noć u molitvi Bogu. 13. I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra od njih Dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: 14. Simona, koga prozva Petrom, i Andreja brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja, 15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona zvanoga Zilot, 16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji i postade izdajnik.
17. I sišavši s njima, stade na mestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, 18. koji dođoše da ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i isceljivahu se. 19. I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.