Duhovna riznica 16.10.2025 | 00:01

OVO SU NAM NAJVEĆI NEPRIJATELJI, A NE VIDIMO IH: Sveti Justin Ćelijski razotkriva najopasniju pretnju svakom hrišćaninu

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OVO SU NAM NAJVEĆI NEPRIJATELJI, A NE VIDIMO IH: Sveti Justin Ćelijski razotkriva najopasniju pretnju svakom hrišćaninu
Religija/SPC

Ava Justin otkriva kako molitva postaje tajno i moćno oružje protiv unutrašnjih neprijateljskih sila.

U tišini manastira, u trenucima kada čovek ostane sam sa sobom, jasno se uočava da prava borba nije spoljašnja, već unutrašnja. Pravoslavna vera nas uči da je duhovni život put stradanja i duhovnog uzrastanja, a ne komforna staza bez iskušenja. Na tom putu, kako je govorio Sveti Justin Ćelijski, čovek se suočava sa nevidljivim, ali neprekidnim ratom — ratom sa sopstvenim strastima.

Citat Svetog Justina Ćelijskog:
- Jesi li hrišćanin, znaj: svaki je đavo stalno u ratu sa tobom. Svaki izvodi ovu silu svoju protiv tebe: demon gneva — gnev, demon bluda - blud, demon gordosti - gordost, demon pakosti - pakost, demon zavisti - zavist, demon očajanja - očajanje, i tako redom, ime im je legion, a njihovim sablaznima i strastima ni broja se ne zna.
E, kad Gospod vidi tvoj trud da primoravaš sebe na molitvu, daće ti sile da ti molitva postane mila i slatka i da te vodi kroz ovaj svet. U stvari ispunjuješ sebe Božanskom silom koja savlađuje smrt što je u tebi, savlađuješ greh, svaki greh - govorio je ava Justin.

Ove reči nisu samo pouka - one su poziv na budnost. Pravoslavlje nas podseća da čovek ne pobeđuje silom, nego smirenjem i molitvom. Kada se trudimo da stojimo pred Bogom, iako smo slabi i grešni, tada i Božija sila staje uz nas. U tom tihom, ali presudnom ratu duše, pobeda nije u tome da neprijatelja nema — već da nas njegova sila više ne porobljava. Zato svaka iskrena molitva nije beg od sveta, već najsnažnije oružje u njemu.

Čitanje Jevanđelja za 19. četvrtak po Duhovima, 16. oktobar

Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Filipljanima, začalo 238 (1,20-27)

20. Braćo, kao što pouzdano čekam i nadam se da se ni u čemu neću postideti, nego da će se Hristos kao svagda i sada svom smelošću veličati u telu mojemu, bilo životom bilo smrću. 21. Jer je meni život Hristos i smrt dobitak. 22. Ali ako je življenje u telu plodonosno za moje delo, onda ne znam šta da izaberem. 23. A obuzima me oboje: imam želju umreti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje;

24. ali ostati u telu potrebnije je vas radi. 25. I ovo pouzdano znam, da ću ostati i boraviti sa svima vama za vaš napredak i radost vere, 26. da bi se pohvala vaša u Hristu Isusu umnožila preko mene kada vam opet dođem. 27. Samo živite dostojno jevanđelja Hristova, da vas kada dođem vidim, ili ako vam ne dođem, da čujem za vas da stojite u jednome duhu, jednodušno boreći se za veru jevanđelja,

Jevanđelje Luka, začalo 23. (6,12-19)

12. A dogodi se u dane one da izađe na goru da se moli; i provede svu noć u molitvi Bogu. 13. I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra od njih Dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: 14. Simona, koga prozva Petrom, i Andreja brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja, 15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona zvanoga Zilot, 16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji i postade izdajnik.

17. I sišavši s njima, stade na mestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, 18. koji dođoše da ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i isceljivahu se. 19. I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.