Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
Post u pravoslavlju nikada nije bio samo pitanje uzdržanja od hrane, već duboka unutrašnja borba koja obuhvata svaku poru ljudskog bića. To je vreme kada se hrišćanin ne ogleda samo u onome što jede, već i u onome što misli, gleda i oseća. Upravo tu, u tišini srca i uma, vodi se najteža duhovna bitka.
– Postimo onoliko koliko nam dopušta naša snaga. Međutim, kad je u pitanju post čuvstava, uma i srca, svim silama ćemo se nadmetati s neprijateljima naše duše. Čedo moje, čuvaj svoja čuvstva, a posebno oči – govorio je starac Jefrem Arizonski.
Ova pouka podseća da je prava snaga posta u unutrašnjem čoveku – u čuvanju srca od svega što ga može udaljiti od Boga. Oči su prvi prozori duše i najosetljiviji stražari našeg unutrašnjeg mira. Ko nauči da upravlja svojim pogledom i mislima, već je zakoračio putem smirenja i očišćenja.
U tome se krije tajna istinskog posta: tiha, ali moćna pobeda nad onim što nas od Boga razdvaja.
Čitanje Jevanđelja za 19. sredu po duhovima, 15. oktobar
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Filipljanima, začalo 237 (1,12-20)
12. Hoću pak da znate, braćo, da je ono što se zbilo sa mnom samo doprinelo napretku jevanđelja, 13. Tako da sav carski sud i svi ostali znaju da sam u okovima za Hrista. 14. I mnoga braća u Gospodu, obodrena okovima mojima, još više su se osmelili da bez straha govore reč Božiju. 15. Jedni, doduše, iz zavisti i svađe propovedaju Hrista, a drugi od dobre volje;
16. tako da jedni iz prkosa objavljuju Hrista s nečistom namerom, misleći da će naneti žalost mojim okovima; 17. a drugi iz ljubavi, znajući da sam ovde za odbranu jevanđelja. 18. Šta onda? Bilo kako mu drago, pritvorno ili istinski, Hristos se propoveda; i tome se radujem, a i radovaću se; 19. jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje po vašoj molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista, 20. Braćo, kao što pouzdano čekam i nadam se da se ni u čemu neću postideti, nego da će se Hristos kao svagda i sada svom smelošću veličati u telu mojemu, bilo životom bilo smrću.
Jevanđelje po Luki, začalo 21. (5,33-39)
33. A oni mu rekoše: „Zašto učenici Jovanovi poste često i molitve čine, a tako i farisejski; dok tvoji jedu i piju?” 34. A on im reče: „Zar možete naterati svatove da poste dok je ženik s njima? 35. Nego će doći dani kad će se oteti ženik od njih, i onda će postiti u one dane.” 36. Kaza im pak i priču: „Niko ne meće zakrpu od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdreti, i staroj ne odgovara zakrpa od nove.
37. I niko ne sipa vino novo u mehove stare, inače vino novo razdere mehove, i ono se prolije, i mehovi propadnu. 38. Nego vino novo u mehove nove treba sipati, i oboje će se sačuvati. 39. I niko ko je pio staro neće odmah novoga: jer veli: staro je bolje.”
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.