Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
Post u pravoslavlju nikada nije bio samo pitanje uzdržanja od hrane, već duboka unutrašnja borba koja obuhvata svaku poru ljudskog bića. To je vreme kada se hrišćanin ne ogleda samo u onome što jede, već i u onome što misli, gleda i oseća. Upravo tu, u tišini srca i uma, vodi se najteža duhovna bitka.
– Postimo onoliko koliko nam dopušta naša snaga. Međutim, kad je u pitanju post čuvstava, uma i srca, svim silama ćemo se nadmetati s neprijateljima naše duše. Čedo moje, čuvaj svoja čuvstva, a posebno oči – govorio je starac Jefrem Arizonski.
Ova pouka podseća da je prava snaga posta u unutrašnjem čoveku – u čuvanju srca od svega što ga može udaljiti od Boga. Oči su prvi prozori duše i najosetljiviji stražari našeg unutrašnjeg mira. Ko nauči da upravlja svojim pogledom i mislima, već je zakoračio putem smirenja i očišćenja.
U tome se krije tajna istinskog posta: tiha, ali moćna pobeda nad onim što nas od Boga razdvaja.
Čitanje Jevanđelja za 19. sredu po duhovima, 15. oktobar
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Filipljanima, začalo 237 (1,12-20)
12. Hoću pak da znate, braćo, da je ono što se zbilo sa mnom samo doprinelo napretku jevanđelja, 13. Tako da sav carski sud i svi ostali znaju da sam u okovima za Hrista. 14. I mnoga braća u Gospodu, obodrena okovima mojima, još više su se osmelili da bez straha govore reč Božiju. 15. Jedni, doduše, iz zavisti i svađe propovedaju Hrista, a drugi od dobre volje;
16. tako da jedni iz prkosa objavljuju Hrista s nečistom namerom, misleći da će naneti žalost mojim okovima; 17. a drugi iz ljubavi, znajući da sam ovde za odbranu jevanđelja. 18. Šta onda? Bilo kako mu drago, pritvorno ili istinski, Hristos se propoveda; i tome se radujem, a i radovaću se; 19. jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje po vašoj molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista, 20. Braćo, kao što pouzdano čekam i nadam se da se ni u čemu neću postideti, nego da će se Hristos kao svagda i sada svom smelošću veličati u telu mojemu, bilo životom bilo smrću.
Jevanđelje po Luki, začalo 21. (5,33-39)
33. A oni mu rekoše: „Zašto učenici Jovanovi poste često i molitve čine, a tako i farisejski; dok tvoji jedu i piju?” 34. A on im reče: „Zar možete naterati svatove da poste dok je ženik s njima? 35. Nego će doći dani kad će se oteti ženik od njih, i onda će postiti u one dane.” 36. Kaza im pak i priču: „Niko ne meće zakrpu od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdreti, i staroj ne odgovara zakrpa od nove.
37. I niko ne sipa vino novo u mehove stare, inače vino novo razdere mehove, i ono se prolije, i mehovi propadnu. 38. Nego vino novo u mehove nove treba sipati, i oboje će se sačuvati. 39. I niko ko je pio staro neće odmah novoga: jer veli: staro je bolje.”
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Nakon razgovora u Požarevcu, dvojica arhijereja obišla su drevnu svetinju, poklonila se ikoni Presvete Bogorodice Kurske i posetila isposnicu Svetog Zosima, a potom je episkop bihaćko-petrovački nastavio put ka Eparhiji timočkoj.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za petak 14. sedmice po Duhovima ukazuje na neverovatnu preciznost Isaijinog svedočanstva i njegovo ispunjenje u Hristovim isceljenjima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za petak 14. sedmice po Duhovima ukazuje na neverovatnu preciznost Isaijinog svedočanstva i njegovo ispunjenje u Hristovim isceljenjima.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.