Duhovna riznica 14.10.2025 | 00:01

NAPRAVITE OVAJ MALI REZ U ŽIVOTU – I OSLOBODIĆETE SE SVIH POROKA: Sveti Jovan Lestvičnik otkriva kako se čovek može odvojiti od strasti i probuditi iznutra

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
NAPRAVITE OVAJ MALI REZ U ŽIVOTU – I OSLOBODIĆETE SE SVIH POROKA: Sveti Jovan Lestvičnik otkriva kako se čovek može odvojiti od strasti i probuditi iznutra
Religija,Wikipedia

U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.

Plač koji nije slabost, nego snaga. Sećanje koje ne zarobljava, nego oslobađa. Strah koji nije kazna, nego čuvar duše. Kada čovek u tišini noći ostane sam sa sobom, tada mu u srce dolaze najdublje istine — one koje svet pokušava da ućutka bukom svakodnevice. Upravo tada, duhovna budnost postaje oružje protiv očaja, a sećanje na večnost — ključ unutrašnje slobode.

Kako je o ovome govorio Sveti Jovan Lestvičnik?

— Kad plačeš, nemoj nikada verovati onom psu koji ti šapuće da je Bog čovekoljubiv (jer je njegov cilj da iščupa iz tebe plač i strah neplašljivi), osim kad vidiš da se rušiš u dubinu očajanja. Onaj koji hoće stalno da u sebi drži pomisao na smrt i na Sud Božiji, a predaje se brigama i poslovima zemaljskim, liči na čoveka koji bi hteo da pliva a da i ne pokreće ruke. Delatno sećanje na smrt preseca neuzdržanje u hrani. Ukoliko je ono presečno sa smirenjem, zajedno s njim se odsecaju i druge strasti — uči nas Sveti Jovan Lestvičnik.

Ova pouka Jovan Lestvičnika nije mračna, već osvetljavajuća. Ona nas poziva da ne dopustimo da nas svet uspava lažnim osećajem sigurnosti. Pravo pokajanje i trezveno sećanje na Sud Božiji ne vode u očaj, već u duhovnu snagu i slobodu. Kada se čovek seti večnosti, tada prestaje da robuje prolaznom — i tada u njegovom srcu počinje da se rađa tiho Carstvo Božije.

Čitanje Jevanđelja za 19. utorak po Duhovima, 14. oktobar

Shutterstock
Jevanđelje

 

Jutrenje

Jevanđelje po Luki, začalo 4 (1,39-49; 56)

39. A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin. 40. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu. 41. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, 42. i povika uzvišenim glasom i reče: „Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! 43. I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda moga meni? 44. Jer gle, kada glas pozdrava tvoga dođe u uši moje, zaigra dete od radosti u utrobi mojoj. 45. I blago onoj koja verova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.” 46. I reče Marija: „Veliča duša moja Gospoda; 47. i obradova se duh moj Bogu, Spasu mome, 48. što pogleda na smernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji; 49. što mi učini veličinu Silni, i sveto ime Njegovo.

56. I ostade Marija sa njom oko tri meseca, i vrati se domu svome.

Liturgija

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 320 (9,1-7)

1. Imala je, doduše, i prva skinija pravila za bogosluženje, a i Svetinju zemaljsku. 2. Jer beše uređen prvi dio skinije, u njemu svetnjak i trpeza i postavljeni hlebovi, i to se zove Svetinja. 3. A iza druge zavese deo skinije, nazvan Svetinja nad svetinjama, 4. koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg obložen svuda zlatom, u kome beše zlatni sasud sa manom, i procvetali štap Aronov, i ploče Zaveta, 5. a nad njim heruvimi slave, koji osenjavahu očistilište; o čemu sada ne treba govoriti podrobno. 6. A pošto ovo beše tako uređeno, ulažahu sveštenici svagda u prvi dio skinije da vrše službu Božiju; 7. a u drugi jednom u godini sam prvosveštenik, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodne grehe iz neznanja.

Jevanđelje po Luki, začalo 54, 58 (10,38-42; 11,27-28)

38. A kad putovahu i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u kuću svoju. 39. I u nje beše sestra po imenu Marija, koja sede kod nogu Isusovih i slušaše besedu njegovu. 40. A Marta se zauzela da ga što bolje usluži, i pristupivši mu reče: „Gospode, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj, dakle, da mi pomogne.” 41. A Isus odgovarajući reče joj: „Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo, 42. a samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobar deo izabrala koji joj se neće oduzeti.”

27. A dok on to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: „Blažena utroba koja te je nosila, i dojke koje si sisao!” 28. A on reče: „Vaistinu, blaženi su oni koji slušaju reč Božiju i drže je.”