EVO KADA KRVNI SRODNICI POSTAJU TUĐINCI: Pouka Svetog Teofana koju malo ko želi da čuje
Ruski svetitelj i veliki duhovnik 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Mnogi dolaze u Crkvu tražeći savršenstvo — besprekorne sveštenike, zajednicu bez greške, veru bez spoticanja. Sveti Sofronije Saharov pokazuje da takvo savršenstvo ne postoji. Njegove reči vraćaju pogled na ono što je suštinsko: Crkva nije utočište bezgrešnih, već dom onih koji se leče Božjom milošću.
— Koliko god da tražite, savršenog sveštenika, savršenu zajednicu, nećete ga naći. Kao što nećete naći savršen brak ili idealno dete. Ne ulazite u Crkvu kao u jednu partiju, gde počinjete da sudite i da delite pravdu. U Crkvi ste na brodu sa bolesnicima koji su spaseni iz mora... Mi nismo sveti. Ni sveštenik, ni mirjani, svi imamo strasti i slabosti, ali želimo da ostanemo ovde do kraja — govorio je jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog, starac Sofronije.
Sveti Sofronije nas podseća da Crkva nije prostor u kome se sudi, već zajednica u kojoj se trpi, voli i spašava. Vera ne počiva na savršenima, nego na onima koji, i pored svojih rana, ostaju na brodu Crkve. U toj istrajnosti i smirenju, u prihvatanju i sopstvene i tuđe slabosti, rađa se istinsko pravoslavlje — ono koje ne traži besprekorne, već postojane.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 162 (15,39-45)
39. Nije svako telo isto telo, nego je drugo telo čovečije, a drugo telo životinjsko, a drugo riblje, a drugo ptičije. 40. I postoje telesa nebeska i telesa zemaljska; ali je druga slava nebeskih a druga zemaljskih. 41. Druga je slava sunca, a druga slava meseca, i druga slava zvezda, jer se zvezda od zvezde razlikuje u slavi. 42. Tako i vaskrsenje mrtvih: seje se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti; 43. seje se u beščašću, ustaje u slavi; seje se u nemoći, ustaje u sili; 44. seje se telo duševno, ustaje telo duhovno. Postoji telo duševno i postoji telo duhovno. 45. Tako je i napisano: „Prvi čovjek Adam postade duša živa, a poslednji Adam duh koji oživljuje.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 15. (4,31-36)
31. I siđe u Kapernaum, grad galilejski, i učaše ih subotom. 32. I čuđahu se nauci njegovoj vrlo; jer reč njegova beše silna. 33. I u sinagogi beše čovek sa duhom nečistog demona, i povika iz sveg glasa 34. govoreći: „Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si: Svetac Božiji.” 35. I zapreti mu Isus govoreći: „Umukni, i izađi iz njega! I oborivši ga demon na sredinu, izađe iz njega nimalo mu ne naudivši. 36. I zaprepašćenje zahvati sve i razgovarahu među sobom govoreći: „Kakva je to reč da vlašću i silom zapoveda nečistim duhovima, i izlaze?”
Ruski svetitelj i veliki duhovnik 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Velika ruska svetiteljka ostavila je pouke o veri, molitvi i iskušenjima savremenog života, koje odjekuju kao molitva, upozorenje i uteha u vremenu u kojem mi živimo. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. sredu po Duhovima, 8. oktobar.
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Prikaz Hrista sa prekrštenim stopalima, ističe, prikovanim za svako stopalo jednim ekserom, prvi put se pojavio na Zapadu kao inovacija u drugoj polovini 13. veka.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Episkop šabački osveštao je zvona hrama Svetog Kirijaka Otšelnika na tromeđi tri mačvanska sela.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.