EVO KADA KRVNI SRODNICI POSTAJU TUĐINCI: Pouka Svetog Teofana koju malo ko želi da čuje
Ruski svetitelj i veliki duhovnik 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Mnogi dolaze u Crkvu tražeći savršenstvo — besprekorne sveštenike, zajednicu bez greške, veru bez spoticanja. Sveti Sofronije Saharov pokazuje da takvo savršenstvo ne postoji. Njegove reči vraćaju pogled na ono što je suštinsko: Crkva nije utočište bezgrešnih, već dom onih koji se leče Božjom milošću.
— Koliko god da tražite, savršenog sveštenika, savršenu zajednicu, nećete ga naći. Kao što nećete naći savršen brak ili idealno dete. Ne ulazite u Crkvu kao u jednu partiju, gde počinjete da sudite i da delite pravdu. U Crkvi ste na brodu sa bolesnicima koji su spaseni iz mora... Mi nismo sveti. Ni sveštenik, ni mirjani, svi imamo strasti i slabosti, ali želimo da ostanemo ovde do kraja — govorio je jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog, starac Sofronije.
Sveti Sofronije nas podseća da Crkva nije prostor u kome se sudi, već zajednica u kojoj se trpi, voli i spašava. Vera ne počiva na savršenima, nego na onima koji, i pored svojih rana, ostaju na brodu Crkve. U toj istrajnosti i smirenju, u prihvatanju i sopstvene i tuđe slabosti, rađa se istinsko pravoslavlje — ono koje ne traži besprekorne, već postojane.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 162 (15,39-45)
39. Nije svako telo isto telo, nego je drugo telo čovečije, a drugo telo životinjsko, a drugo riblje, a drugo ptičije. 40. I postoje telesa nebeska i telesa zemaljska; ali je druga slava nebeskih a druga zemaljskih. 41. Druga je slava sunca, a druga slava meseca, i druga slava zvezda, jer se zvezda od zvezde razlikuje u slavi. 42. Tako i vaskrsenje mrtvih: seje se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti; 43. seje se u beščašću, ustaje u slavi; seje se u nemoći, ustaje u sili; 44. seje se telo duševno, ustaje telo duhovno. Postoji telo duševno i postoji telo duhovno. 45. Tako je i napisano: „Prvi čovjek Adam postade duša živa, a poslednji Adam duh koji oživljuje.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 15. (4,31-36)
31. I siđe u Kapernaum, grad galilejski, i učaše ih subotom. 32. I čuđahu se nauci njegovoj vrlo; jer reč njegova beše silna. 33. I u sinagogi beše čovek sa duhom nečistog demona, i povika iz sveg glasa 34. govoreći: „Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si: Svetac Božiji.” 35. I zapreti mu Isus govoreći: „Umukni, i izađi iz njega! I oborivši ga demon na sredinu, izađe iz njega nimalo mu ne naudivši. 36. I zaprepašćenje zahvati sve i razgovarahu među sobom govoreći: „Kakva je to reč da vlašću i silom zapoveda nečistim duhovima, i izlaze?”
Ruski svetitelj i veliki duhovnik 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Velika ruska svetiteljka ostavila je pouke o veri, molitvi i iskušenjima savremenog života, koje odjekuju kao molitva, upozorenje i uteha u vremenu u kojem mi živimo. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. sredu po Duhovima, 8. oktobar.
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Učenik i duhovno čedo Svetog Siluana Atonskog objasnio je da patnja nije kazna, već oganj koji čisti, oblikuje i vodi ka istinskoj unutrašnjoj snazi.
Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Strah od sopstvene dubine mnoge udaljava od mira, ali duhovno iskustvo pokazuje da se upravo iza unutrašnje borbe krije put ka isceljenju i blagodat koja menja čovekov život.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
Sveti oci vekovima su upozoravali da čovek nije odgovoran samo za svoja dela, već i za ono što dopušta da se zadrži u njegovom umu.
Duhovnici su kroz vekove ukazivali da se iza spolja vidljivih grehova često kriju dublji, prikriveniji i podmukliji poroci.
Zbog jedne jevanđeljske rečenice mnogi pomisle da vera traži odricanje od najbližih, ali ova beseda pokazuje da se iza tog poziva krije obećanje neuporedivo veće radosti i života koji ne prolazi.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Mirotočivog po starom i Svetog Porfirija Gaskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Aleksandra Aleksandrijskog, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Sveti Simeon je otac Svetog Save, a doba njegove vladavine smatra se prelomnim periodom u srpskoj istoriji i kulturi.