Duhovna riznica 11.10.2025 | 07:30

POSLEDNJE REČI HRISTOVE KOJE SVAKI VERNIK MORA DA ČUJE: Tumačeći Jevanđelje, vladika Nikolaj otkriva tajnu večne slave

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
POSLEDNJE REČI HRISTOVE KOJE SVAKI VERNIK MORA DA ČUJE: Tumačeći Jevanđelje, vladika Nikolaj otkriva tajnu večne slave
Unsplash

Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 18. subotu po Duhovima otkriva kako molitva i vera otvaraju vrata nebeske slave dostupne svima koji Ga slede.

U rečima poslednje molitve Hristove za svoje učenike odjekuje neizreciva težina večnosti i ljubavi. Vladika Nikolaj Velimirović podseća da želja Božjeg Sina nije ograničena na nekoliko izabranih, već se proteže na sve koji Ga slede srcem i delima. U ovoj suboti po Duhovima, njegova beseda otkriva dubinu zajedništva s Bogom – slavu večnu, nebesku, daleko izvan granica vremena i sveta. Kroz ove reči vernik ne nalazi samo pouku, već i poziv da u molitvi i životu traži učešće u večnoj milosti i carstvu koje Hristos priprema svima koji Ga vole.

Beseda o poslednjoj molitvi Hristovoj za verne

"Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja." (Jov. 17, 24)

Evo vozdajanija trudbenicima Božjim! Eva slavne nagrade sledbenicima Hristovim! Ono što Sin Božji hoće, i Otac hoće, i Duh Sveti hoće. A ono što Sveta Trojica hoće, ono biva.

A šta hoće Gospod Sin Božji? On hoće da i učenici Njegovi budu sa Njim zajedno u carstvu nebeskom; i ne samo Njegovih dvanaest učenika, nego i svi oni, veli Gospod, koji veruju Njegove reči (17, 20). U te se i mi računamo, braćo moja, koji smo se krstili i primili apostolsku veru, ali samo pod uslovom da se sami toga velikog blaga ne odreknemo nedelima svojim, odstupanjem od vere, nečistotom greha, bogohulnim rečima i pomislima.

Oče, hoću, govori Gospod dalje, da vide slavu moju koju si mi dao. Neka niko ne zaključi iz ovih reči da je Sin manji od Oca. Jer pre toga je Gospod rekao Ocu Svome: "Ja Tebe proslavih" (Jov. 17, 4). Vidite li kakvo je ravenstvo Oca i Sina i kakva je beskonačna ljubav Njihova međusobna? Ja tebe proslavih… i sad proslavi Ti mene, Oče.

No da slava Hristova ne počinje na zemlji i u vremenu, pokazuju reči Gospoda Hrista – slavom koju imadoh u Tebe pre nego što svet postade. To nije slava zemaljska ni vremena, niti slava svetska i ljudska, nego slava nebeska, večna, neprolazna, neiskaziva.

Kako hoće Sin Božji da Ga Otac proslavi? Na taj način što će tu nebesku i večnu slavu pokazati svima onima koji Sina Njegovog poslušaše, za Njim pođoše i zapovesti Njegove ispuniše. U toj slavi želi čovekoljubivi Gospod da i mi uzmemo učešća – ne samo apostoli, nego svi mi koji se imenom Njegovim imenujemo. O milosti, o čovekoljublju!

Dogma našeg besmrća i života večnog i slave večne nije od ljudi, braćo, nego od samoga Gospoda i Spasa našeg. O da nas samo telesne brige, lenost na molitvi i uzajamna mržnja ne odvoje od ove slave Hristove, od života beskonačnog!

O Gospode blagi i milostivi, oprosti nam grehe naše i daruj nam carstvo Tvoje večno. Tebi slava i hvala u vekove. Amin.