ZAŠTO NIKADA NE SMEMO REĆI DRUGOM DA NEŠTO MORA! Sveti Pajsije o tome gde vodi ophođenje bez rasuđivanja
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Priče o svetiteljima Zini, Mini, Ini, Pini i Rimi otkrivaju kako tradicija pravoslavne crkve spaja istoriju apostola i mučenika sa savremenim imenima.
Srpska pravoslavna crkva, ali i ostale pravoslavne crkve koje nisu prešle na novi kalendar, danas, 10. oktobra, proslavljaju spomen svetog apostola Zine, učenika Svetog apostola Pavla. On ga pominje u Poslanici Titu: "Zinu zakonika i Apolosa postaraj se da opremiš tako da im ništa ne nedostaje" (Tit 3:13).
Za savremenog govornika srpskog jezika deluje neobično da je Zina zapravo muško ime, jer se danas ono uobičajeno koristi kao skraćeni oblik ženskog imena Zinaida. Međutim, ime apostola Zina potiče od grčkog imena Zenodoros (Ζηνόδωρος), što znači „dar Zevsa“.
Zanimljivo je da i ime Zinaida vodi poreklo od Zevsa. Prva svetiteljka koja je nosila to ime — sveta mučenica Zinaida Tarsijska — prema njenom žitiju, takođe je živela u I veku i bila učenica Svetog apostola Pavla. Na slovenskom tlu ime Zenodor nije zaživelo, dok je skraćeni oblik "Zina" ostao čvrsto vezan za žene, jer je završetak „-a“ u ruskom jeziku tipičan za ženski rod.
Iz istog razloga — zbog završetka „-a“ — i imena Svetih mučenika Ine, Pine i Rime počela su da se doživljavaju kao ženska u ruskom govornom području, dok ih Srpska pravoslavna crkva 2. februara proslavlja kao sve mučenike Enena, Nirena i Pena. Prema žitiju, oni su poticali iz „severne varvarske zemlje“ i uspešno propovedali hrišćanstvo, obraćajući mnoge neznabošce. Kada je lokalni upravitelj saznao za njihovo delovanje, pokušao je pretnjama i laskavim rečima da ih natera da se poklone idolima, ali su ostali nepokolebljivi.
Na vizantijskim minijaturama sva trojica prikazani su kao mladići. Na Balkanu su bili poznati muški oblici njihovih imena — Enen, Pen i Niren — ali su na ruski prostor dospeli samo oblici sa završetkom „-a“. Verovatno zbog manjka ženskih imena u svetiteljima, ova imena su počela da se daju devojčicama pri krštenju, pa su ih vremenom mnogi vernici počeli doživljavati kao imena svetih žena.
Došlo je dotle da su u izdanju "Mesečnog kalendara" iz 1806. godine, koji je objavila Sinodalna štamparija Ruske pravoslavne crkve, Ina, Rima i Pina bile označene kao mučenice. Greška je ponavljana u izdanjima i ispravljena tek 1891. godine. Pričalo se da su neki roditelji, kada su saznali istinu, čak menjali imena svoje dece — na primer, Inu u Ninu.
S vremenom je ime Pina gotovo nestalo iz upotrebe, dok su Rima, a naročito Ina, u XX veku postale prilično popularne, najverovatnije zbog prijatne zvučnosti.
Sličnu sudbinu doživela su i druga muška sveta imena. Devojčice su krštavane u čast svetog mučenika Arefe Etiopskog (stradao 523. godine od ruke jevrejskog cara Zu Nuasa), svetog Feone Nikomidijskog (postradao za vreme Dioklecijana), pa čak i u čast apostola iz Sedamdesetorice — Akile i Sile. Poznati su i primeri kada su ženska deca dobijala imena Antipa, Mina i Zaharija.
U Srbiji je među ženskim imenima popularno ime Mina, po Svetom mučeniku Mini, koga Srpska pravoslavna crkva proslavlja 24. novembra, a u crkvenom kalendaru je označen crnim slovom.
Danas, naročito posle proslavljanja mnogobrojnih novomučenika, nije teško pronaći prikladno žensko ime u svetiteljima. Ali ako, na primer, žena po imenu Rima želi da pri krštenju ili miropomazanju zadrži isto ime, njen nebeski zaštitnik postaće sveti mučenik Rima Gotski — što je sasvim dopušteno prema crkvenom predanju i praksi.
U slovenskim narodima vlada verovanje da će devojčica koja nosi „muško“ ime imati težak život. Međutim, pravoslavni portal foma.ru ističe da ovo „verovanje nema nikakvo uporište u veri — to je čisto sujeverje“.

Kada "muško ime" postaje zaštitnik žene
U poruci punoj poštovanja istaknuta je njegova predanost pastirskom služenju i očuvanju duhovnog jedinstva crkve.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Predsednika Odeljenja za fizičku kulturu i sport Eparhije armavirske Ruske pravoslavne crkve pokreću zajednički turniri, digitalne igre i projekti koji spajaju crkve i mlade, dok filozofija vere postaje most između naroda.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Zli demoni se posebno boje prizivanja imena našeg Spasitelja, kaže arhimandrit German.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.