ZIMSKI I LETNJI SVECI: Zašto neki svetitelji imaju dva datuma
Isti svetitelj, različiti praznici: Šta Crkva zapravo obeležava na „zimske“ i „letnje“ datume
Priče o svetiteljima Zini, Mini, Ini, Pini i Rimi otkrivaju kako tradicija pravoslavne crkve spaja istoriju apostola i mučenika sa savremenim imenima.
Srpska pravoslavna crkva, ali i ostale pravoslavne crkve koje nisu prešle na novi kalendar, danas, 10. oktobra, proslavljaju spomen svetog apostola Zine, učenika Svetog apostola Pavla. On ga pominje u Poslanici Titu: "Zinu zakonika i Apolosa postaraj se da opremiš tako da im ništa ne nedostaje" (Tit 3:13).
Za savremenog govornika srpskog jezika deluje neobično da je Zina zapravo muško ime, jer se danas ono uobičajeno koristi kao skraćeni oblik ženskog imena Zinaida. Međutim, ime apostola Zina potiče od grčkog imena Zenodoros (Ζηνόδωρος), što znači „dar Zevsa“.
Zanimljivo je da i ime Zinaida vodi poreklo od Zevsa. Prva svetiteljka koja je nosila to ime — sveta mučenica Zinaida Tarsijska — prema njenom žitiju, takođe je živela u I veku i bila učenica Svetog apostola Pavla. Na slovenskom tlu ime Zenodor nije zaživelo, dok je skraćeni oblik "Zina" ostao čvrsto vezan za žene, jer je završetak „-a“ u ruskom jeziku tipičan za ženski rod.
Iz istog razloga — zbog završetka „-a“ — i imena Svetih mučenika Ine, Pine i Rime počela su da se doživljavaju kao ženska u ruskom govornom području, dok ih Srpska pravoslavna crkva 2. februara proslavlja kao sve mučenike Enena, Nirena i Pena. Prema žitiju, oni su poticali iz „severne varvarske zemlje“ i uspešno propovedali hrišćanstvo, obraćajući mnoge neznabošce. Kada je lokalni upravitelj saznao za njihovo delovanje, pokušao je pretnjama i laskavim rečima da ih natera da se poklone idolima, ali su ostali nepokolebljivi.
Na vizantijskim minijaturama sva trojica prikazani su kao mladići. Na Balkanu su bili poznati muški oblici njihovih imena — Enen, Pen i Niren — ali su na ruski prostor dospeli samo oblici sa završetkom „-a“. Verovatno zbog manjka ženskih imena u svetiteljima, ova imena su počela da se daju devojčicama pri krštenju, pa su ih vremenom mnogi vernici počeli doživljavati kao imena svetih žena.
Došlo je dotle da su u izdanju "Mesečnog kalendara" iz 1806. godine, koji je objavila Sinodalna štamparija Ruske pravoslavne crkve, Ina, Rima i Pina bile označene kao mučenice. Greška je ponavljana u izdanjima i ispravljena tek 1891. godine. Pričalo se da su neki roditelji, kada su saznali istinu, čak menjali imena svoje dece — na primer, Inu u Ninu.
S vremenom je ime Pina gotovo nestalo iz upotrebe, dok su Rima, a naročito Ina, u XX veku postale prilično popularne, najverovatnije zbog prijatne zvučnosti.
Sličnu sudbinu doživela su i druga muška sveta imena. Devojčice su krštavane u čast svetog mučenika Arefe Etiopskog (stradao 523. godine od ruke jevrejskog cara Zu Nuasa), svetog Feone Nikomidijskog (postradao za vreme Dioklecijana), pa čak i u čast apostola iz Sedamdesetorice — Akile i Sile. Poznati su i primeri kada su ženska deca dobijala imena Antipa, Mina i Zaharija.
U Srbiji je među ženskim imenima popularno ime Mina, po Svetom mučeniku Mini, koga Srpska pravoslavna crkva proslavlja 24. novembra, a u crkvenom kalendaru je označen crnim slovom.
Danas, naročito posle proslavljanja mnogobrojnih novomučenika, nije teško pronaći prikladno žensko ime u svetiteljima. Ali ako, na primer, žena po imenu Rima želi da pri krštenju ili miropomazanju zadrži isto ime, njen nebeski zaštitnik postaće sveti mučenik Rima Gotski — što je sasvim dopušteno prema crkvenom predanju i praksi.
U slovenskim narodima vlada verovanje da će devojčica koja nosi „muško“ ime imati težak život. Međutim, pravoslavni portal foma.ru ističe da ovo „verovanje nema nikakvo uporište u veri — to je čisto sujeverje“.

Kada "muško ime" postaje zaštitnik žene
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu.
Isti svetitelj, različiti praznici: Šta Crkva zapravo obeležava na „zimske“ i „letnje“ datume
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U njemu se spajaju jednostavni sastojci, mirisi bakinog šporeta i sezonsko voće, koje svako parče čini jedinstvenim doživljajem.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.