DANAS JE VELIKI PRAZNIK: Slavimo Svetog velikomučenika Teodora Stratilata
Teodor Stratilat bio je rimski vojvoda, u vojsci cara Likinija, i gradonačelnik grada Iraklije.
Sveti Simeon je otac Svetog Save, a doba njegove vladavine smatra se prelomnim periodom u srpskoj istoriji i kulturi.
Srpska pravoslavna crkva 26. februara proslavlja Svetog Simeona Mirotočivog, odnosno Stefana Nemanju, rodonačelnika dinastije Nemanjića, koji je preminuo na Hilandaru 1199. godine na današnji dan.
Sveti Simeon je otac Svetog Save, a doba njegove vladavine smatra se prelomnim periodom u srpskoj istoriji i kulturi.
Uspeo je da proširi tadašnju srpsku državu i aktivno se borio protiv bogumila. Kada se zamonašio, otišao je u manastir Vatoped, na Svetoj gori, kod svog sina, tada monaha Save. Zajedno su obnovili manastir Hilandar, koji su dobili od vizantijskog cara.
Stefan Nemanja je bio veliki župan (1166–1196), ujedinitelj srpskih zemalja i utemeljivač samostalne države i crkve.
Povukao se sa vlasti 25. marta 1196. godine na državnom saboru, zamonašio se i dobio ime Simeon.
Sava je preneo njegove posmrtne ostatke 1208. godine u Rašku, da bi nad njima izmirio svoju stariju braću Stefana i Vukana koji su se borili za vlast. Mošti su mu pohranjene u Studenici, njegovoj zadužbini, gde su "mirotočile" (ispuštale sveto ulje), po čemu je i nazvan Mirotočivi.
Žitije Stefana Nemanje je ostalo napisano u nekoliko verzija. Opisali su ga njegovi sinovi - Sveti Sava i Stefan Prvovenčani, kao i jeromonah Domentijan.
Teodor Stratilat bio je rimski vojvoda, u vojsci cara Likinija, i gradonačelnik grada Iraklije.
Sveštenomučenik Haralampije je bio episkop u Magneziji i postradao je za Hrista u svojoj stotrinaestoj godini.
Bio je bogobojažljiv i krotak od ranog detinjstva.
Tri puta su ga jeretici udaljavali sa mesta arhiepiskopa i progonili u Jermeniju.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Sveti Simeon duhovno je, monaško ime Stefana Nemanje, utemeljivača dinastije Nemanjića. Rođen je u Ribnici kod Podgorice oko 1114. godine.
Dušan Milovanović, istoričar i poznavalac Svete gore, ističe da je Sveti Sava, uz pomoć svog oca Svetog Simeona, podigao manastir Hilandar kao obrazovni centar za srpski narod, dok su kelije na Svetoj gori, koje su nekada bile srpske, danas u većem delu u rukama Grka.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.