DANAS JE CRVENO SLOVO! Slavimo Sretenje - prvi susret Boga i čoveka
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Sveštenomučenik Haralampije je bio episkop u Magneziji i postradao je za Hrista u svojoj stotrinaestoj godini.
Srpska pravoslavna crkva 23. februara slavi Svetog sveštenomučenika Haralampija. Ovaj praznik upisan je crnim slovom u crkvenom kalendaru.
Sveštenomučenik Haralampije je bio episkop u Magneziji i postradao je za Hrista u svojoj stotrinaestoj godini.
Kada je krenulo strašno gonjenje hrišćana u vreme cara Septimija Severa, starac Haralampije nije želeo da se krije od gonitelja, nego slobodno i javno propovedaše veru Hristovu. Sve muke pretrpeo je kao u tuđem telu.
A kad su s njega živog kožu odrali, nezlobivi svetac rekao je carskim vojnicima: "Hvala vam, braćo, za to što ostrugavši moje staro telo, vi obnoviste duh moj za novi, večni život".
"Mnogobrojna čudesa učini, i mnoge u veru obrati. Čak i careva kći Galina napusti neznaboštvo svoga oca i posta hrišćanka", piše u žitijama.
Kada je osuđen na smrt i izveden na gubilište, Sveti Haralampije je uzdigao ruke k nebu i pomolio se Bogu za sve ljude, da im Bog da telesno zdravlje i duševno spasenje, i da im umnoži plodove zemaljske.
"Gospode, ti znaš, da su ljudi meso i krv; oprosti im grehe, i izlij blagodat Tvoju na sve!“
Posle molitve, posekli su ga mačem. Postradao je 202. godine.
Njegovo telo uzela je Galina i česno ga sahranila.
Tropar - Sveti sveštenomučenik Haralampije (glas 4):
Mučenik tvoj Gospodi Haralampije vo stradaniji svojem vjenec prijat netljenij ot tebe Boga našego; imjejaj bo krjepost tvoju mučiteljej nizloži, sokruši i demonov nemoščnija derzosti; togo molitvama spasi duši našja.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Rodom je Misirac i bio je sin uglednih roditelja i srodnik aleksandrijskih patrijaraha Teofila i Kirila.
Sveti Fotije je na jednom lažnom saboru zbačen sa patrijaršijskog trona, pa je vraćen i opet zbačen.
Još od ranog detinjstva bio je udostojen blagodati Božje koju je skrivao pred ljudima.
Oni su postavili temelje slovenske književnosti, kulture i pismenosti.
Naziv "Zilot" dobio je zbog svoje ogromne revnosti i ljubavi prema veri i Hristovom učenju.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
Spasovdan, Vaznesenje Gospodnje ili "Dan spasa" je hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa, a 10 dana pre Duhova, i uvek pada u četvrtak.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Oni su postavili temelje slovenske književnosti, kulture i pismenosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simona Zilota po starom i Svetog Mihaila Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Deziderija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.