ON JE BIO JEDAN OD SEDAMDESETORICE I PRVI BRITANSKI EPISKOP: Danas slavimo Svetog Aristovula
Spominje se u poslanici Rimljanima kao jedan od onih kojima apostol Pavle šalje pozdrave.
Žestoko mučen, pao je na zemlju, glasno zahvaljujući Bogu što ga uzima k sebi.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) 4. aprila proslavlja Svetog sveštenomučenika Vasilija Ankirskog.
Sveti Vasilije Ankirski je živeo u vreme cara Konstancija. Pretrpeo je veliko zlo od Arijevaca.
Pročuo se kao veliki revnitelj pravoslavlja. Kada je na presto stupio Julijan Odstupnik, počelo je veliko gonjenje hrišćana.
Ovaj svetac javno je ustao pritiv toga i govorio o ovoj nečasnoj akciji, i još više ljudi preveo u hrišćanstvo. Ubrzo je završio u tamnici.
Kada je novi car Julijan došao u Ankiru, Vasilija su izveli pred cara.
On je pokušao da nagovori svetitelja da se okane hrišćanstva, obećavajući mu veliko bogatstvo i razne počasti.
Sveti Vasilije mu je odgovorio da on veruje u Boga koji je caru dao sve blago i bogatstvo koje poseduje, i da će mu to biti uskoro oduzeto, jer će umreti u ljutim mukama. Car Julijan se tada opako naljutio na ovog svetitelja i naredio da mu svakoga dana, u sedmici, deru kožu sa leđa.
I tako su mu mučitelji radili nekoliko dana. Kada su ga sedmog dana ponovo izveli pred cara, on je sam odrao deo svoje kože i bacio pred cara, uz reči “Uzmi Julijane jedi, ako ti je takvo jelo slatko, a meni je Hristos život”.
Taj događaj se razglasio u narodu i Julijan se od stida sklonio tajno iz Ankire u Antiohiju. Mučenika Vasilija su nastavili da muče usijanim gvožđem.
Mučen tako, sveti Vasilije pade na zemlju, gromko se moleći Bogu i govoreći:
"Svetlosti moja Hriste! Nado moja Isuse! Tiho pristanište onima koje bura vitla! Blagodarim Ti, Gospode Bože otaca mojih, što si mi dušu istrgao iz ada preispodnjeg, i sačuvao u meni ime Tvoje neoskvrnjeno, da likujući dovršim tečenje moje, i nasledim večni pokoj, radi obećanja datih ocima mojim od Tebe Velikog Arhijereja, Isusa Hrista Gospoda našeg! Primi dakle u miru duh moj, koji u ovom veroispovedanju neizmenljivo stoji, jer si žalostiv i veoma milosrdan Ti koji večito živiš i postojiš, amin!"
Spominje se u poslanici Rimljanima kao jedan od onih kojima apostol Pavle šalje pozdrave.
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
Darija je toliko bi istrajna u mukama, da su i neznabošci vikali: "Darija je boginja!"
Nenaoružani monasi su odlučili da ne beže i u svom manastiru dočekaju do zuba naoružane Arape koji nisu imali milosti prema njima.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.