O ČUDU JEDNOG OD NJIH PRIČAO JE CEO TADAŠNJI SVET! Danas slavimo Svetih sedam sveštenomučenika hersonskih!
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Spominje se u poslanici Rimljanima kao jedan od onih kojima apostol Pavle šalje pozdrave.
Srpska pravoslavna crkva i vernici 29. marta (po novom kalendaru) obeležavaju dan posvećen Svetom apostolu Aristovulu.
On je bio jedan od Sedamdeset apostola, rodom sa Kipra i brat apostola Varnave. Sledio je apostola Pavla i propovedao hrišćanstvo, a veruje se da je bio prvi episkop britanski.
"Po Vaznesenju Gospodnjem pratio je Svetog apostola Pavla, učitelja vaseljene, i zajedno s njim propovedajući Evanđelje prohodio razne zemlje", piše u žitijama.
Spominje se u poslanici Rimljanima (Rm 16, 10) kao jedan od onih kojima apostol Pavle šalje pozdrave.
"Pozdravite one od Aristovulovih, tojest domaće Aristovulove ili srodnike, koji su tada boravili u Rimu".
Kada je apostol Pavle postavljao mnoge episkope za razne krajeve sveta, tada je postavio i Aristovula za episkopa britanskoga (engleskog).
U Britaniji je, prema predanju, u to vreme narod bio divlji, neveran i opak, i Aristovul je pretrpeo među njima neopisane muke, bede i pakosti.
"Udarahu ga bez milosti, vukući po ulicama, rugahu mu se i podsmevahu. No na kraju ovaj sveti muž dođe do uspeha silom blagodati Božje. Prosveti narode, krsti ih u ime Hrista Gospoda, crkve pogradi, sveštenike i đakone posveti...", piše u žitijama.
Najzad, tamo je u miru skončao i otišao u carstvo Gospoda, kome je verno poslužio.
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 16. marta po crkvenom, a 29. marta po gregorijanskom kalendaru.
Apostole Sveti Aristovule, moli Milostivoga Boga, da oproštaj grehova podari dušama našim.
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Kad je napunio 12 godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
Sveti Nikifor Carigradski bio je ispovednik i patrijarh koji je mudro upravljao Crkvom i stradao zbog odbrane ikona.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
U strahu od danka u krvi, roditelji su ga u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim.
Putujući i propovedajući Jevanđelje, ova dva apostola stigla su na ostrvo Krf, gde su sagradili crkvu u ime Svetog Stefana prvomučenika.
Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca po starom i Svetog Epifanija Kiparskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Leopolda Mandića, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U strahu od danka u krvi, roditelji su ga u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.