KAKO DA VAS ŽENA SLUŠA: Arhimandrit Hrizostom Nešić dao mudar savet muškarcima
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u očuvanju porodičnog jedinstva.
Porodica se u pravoslavlju oduvek posmatra kao mala crkva - mesto u kome se ljubav, strpljenje i žrtva svakodnevno uče i potvrđuju kroz život. U vremenu kada su odnosi često opterećeni brzinom svakodnevice, nerazumevanjem i ličnim očekivanjima, pitanje očuvanja porodične harmonije postaje jedno od ključnih za svakog verujućeg čoveka.
Sveštenici podsećaju da brak nije samo zajednica dvoje ljudi, već i duhovni podvig. U njemu se, kako uče Sveti oci, čovek neprestano susreće sa sopstvenim slabostima, ali i dobija priliku da kroz ljubav prema drugome raste i sazreva. Umesto potrebe da se partner menja, pravoslavno učenje naglašava važnost prihvatanja i razumevanja, jer upravo u tome leži temelj istinske bliskosti.
Savremeni izazovi često nameću očekivanja savršenstva - od partnera, porodice, pa i samog života. Međutim, duhovnici upozoravaju da takav pristup vodi razočaranju, jer se zaboravlja da je ljubav pre svega trud i dar, a ne stanje koje se podrazumeva.
Nedostatak pažnje, lepe reči i zahvalnosti lako može da naruši odnose, dok i najmanji znak pažnje može da ih obnovi.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u očuvanju porodičnog jedinstva. Ona nije samo lični čin, već i most između supružnika, način da se prevaziđu nesuglasice i pronađe unutrašnji mir. Kroz molitvu se, kako ističu duhovnici, menja pre svega čovekovo srce, a time i njegov odnos prema bližnjima.
Posebno se naglašava značaj zahvalnosti i međusobnog uvažavanja. Reči podrške, pohvale i sitni gestovi pažnje imaju snagu da ojačaju odnos više nego velike i retke promene. Upravo u tim svakodnevnim, naizgled malim stvarima, krije se trajnost i stabilnost porodičnog života.
O tome govori i protojerej Grigorije Grigirjev, koji ukazuje na suštinu bračne sreće rečima:
"Glavna tajna srećnog porodičnog života je stalna molitva Bogu za povećanje ljubavi prema vašem supružniku. Ne pokušavajte nikoga da promenite; prihvatite ih takve kakvi jesu, potpuno. Ako vam se nešto ne sviđa, zapamtite, to je nedostatak ljubavi. Uvećajte svoju ljubav i hvalite jedno drugo, beskrajno. Hvala je moćna sila! Dajte jedno drugom male radosti, dajte poklone kad god je to moguće.."
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Dok Božje zapovesti vode vernika kroz život, svetogorski starac pokazuje kako pravila o ljubavi i praštanju mogu pretvoriti dom u prostor istinske sreće.
U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Što se više čovek bavi negativnim mislima, to one jače utiču na njegovo raspoloženje, njegove odluke i odnose sa ljudima.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.