AKO VAM SE OVO DOGODI U CRKVI, NIKAKO IZ NJE NE IZLAZITE! Arhimandrit Amvrosije o čestom iskustvu ljudi zbog kojih oni posramljeni beže iz hramova, a to ne treba da rade!
Samo stojte u crkvi i sve će se smiriti, savetuje otac Amvrosije.
Mnogi ljudi koji prvi put uđu u crkvu iznenade se sopstvenom reakcijom.
Dešava se da pojedinci, koji prvi put dolaze u crkvu, ne znaju kako da se ponašaju, ne učestvuju aktivno u molitvi i samo stoje posmatrajući okolinu. Ipak, uprkos tome, kod nekih se iznenada javljaju snažne emocije, najčešće u vidu suza.
U pravoslavnom shvatanju, takva reakcija nije neobična. Crkva uči da čovek nosi u sebi duboku potrebu za Bogom, čak i kada toga nije potpuno svestan. Kada se nađe u prostoru molitve i bogosluženja, mnogi prvi put jasno osete tu unutrašnju čežnju. Tada se javlja osećaj kajanja, ali i olakšanja, i čovek počinje da se oslobađa onoga što je dugo nosio u sebi upravo kroz suze.
Ipak, ljudi se često zbune zbog takvih suza. Neki pomisle da je to znak slabosti ili da nešto nije u redu, pa požure da izađu iz hrama kako bi sakrili emocije.
Sveštenici, međutim, objašnjavaju da takva reakcija nije razlog za stid. U crkvi se čovek nalazi pred Bogom i suočava se sa sopstvenim životom, zbog čega su suze ponekad prirodan odgovor duše.
Shutterstock/Pixel-Shot
Plakanje u crkvi nije sramota
U pravoslavnoj tradiciji veruje se da boravak u hramu donosi duhovnu utehu i snagu. Vernici u crkvi traže mir, podršku i duhovno ohrabrenje, a mnogi svedoče da se nakon molitve ili jednostavnog stajanja na bogosluženju osećaju smirenije i lakše.
O takvim iskustvima govorio je i arhimandrit Amvrosije Jurasov:
Društvene Mreže
Arhimandrit Amvrosije Jurasov
- Neki ljudi u crkvi iznenada počinju da liju suze, bez ikakve unutrašnje molitve. Došli su prvi put, ne znaju nikakve molitve i ne mole se, već samo stoje tamo, osvrću se... I odjednom - suze! Njihova duša se moli Bogu i plače. Izgubila je svog Nebeskog Oca - rekao je on, pa dalje objasnio:
- Čovek se oseća postiđeno, napušta crkvu i odlazi... Nema potrebe da se plašite ili stidite suza. Samo stojte u crkvi i sve će se smiriti. Duša će se osećati lako, dobro i slobodno. U crkvi čovek dobija blagodat od Boga, podršku, ojačanje, neku vrstu leka. Kroz nju se iznutra čisti.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.