ON SE SMATRA OCEM ZAPADNOG MONAŠTVA I PRAVILA "MOLI SE I RADI"! Danas slavimo Prepodobnog Benedikta Nursijskog!
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
Darija je toliko bi istrajna u mukama, da su i neznabošci vikali: "Darija je boginja!"
Srpska pravoslavna crkva 1. aprila proslavlja Svete mučenike Hrisanta i Dariju i druge s njima.
Sveti mučenik Hrisant bio je sin Polemija, bogataša iz Aleksandrije koji je došao u Rim. Kako je bio visokog roda, Hrisant je završio najveće škole i učio od najučenijih ljudi.
No svetska mudrost zbuni ga i ostavi u neizvesnosti, šta je istina. I zbog toga je bio veoma nesrećan.
Uskoro do njegovih ruku dođe Jevanđelje, ali i dela apostolska.
"Pročitavši to Hrisant bi obasjan istinom. No on željaše učitelja, i nađe ga u licu nekoga Karpofora, sveštenika, koji ga i nastavi i krsti", piše u žitijama.
To se nije dopalo njegovom ocu, koji je na sve načine pokušavao da ga odvrati od hrišćanstva.
"Ne uspevši ništa, zli otac ga najpre htede razvratiti zatvarajući ga sama sa bestidnim devojkama. No Hrisant pobedi samoga sebe i u tome, i održa se u čistoti".
Tada ga je otac primorao da se oženi neznabožačkom devojkom Darijom. Ali, Hrisant je posavetovao Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Kada mu je otac umro, Hrisant je počeo slobodno ispovedati Hrista i živeti po hrišćanski.
U vreme cara Numerijana i on i Darija su strašno mučeni zbog vere. No i sam mučitelj Klavdije, videći strpljenje mučenika i čudesa koja se projaviše pri njihovom mučenju, primi veru Hristovu sa celom svojom porodicom.
Zato je Klavdije udavljen u vodi, oba sina su mu posečena, a žena mu je na gubilištu, očitavši molitvu, izdahnula.
Darija je toliko bi istrajna u mukama, da su i neznabošci vikali: "Darija je boginja!"
"Najzad bi naređeno te Hrisanta i Dariju zasuše kamenjem u jednom dubokom rovu".
Na tom mestu docnije je podignuta crkva. Blizu rova gde su ubijeni, bila je neka pećina, u koju se jednom sabraše neki hrišćani na molitvu i pričešće u spomen svetih mučenika Hrisanta i Darije.
Saznavši za ovo, neznabošci su zatvorili ovu pećinu, i tako u smrt oterali hrišćane koji su se u njoj nalazili.
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
Spominje se u poslanici Rimljanima kao jedan od onih kojima apostol Pavle šalje pozdrave.
On je 34 godine živeo kao prosjak iako je bio bogati naslednik.
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
Punih devet dana su lagano umirali na krstu, hrabreći jedno drugo.
Bio je prinuđen da se od gonitelja krije čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Punih devet dana su lagano umirali na krstu, hrabreći jedno drugo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po novom i Prepodobnog Pahomija Velikog po starom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Izidora, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Bio je prinuđen da se od gonitelja krije čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeremiju po starom i Svetog mučenika Isidora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Spasovo (Spasovdan), dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.