ON JE SASTAVIO ČIN VELIKOG VODOOSVEĆENJA I NAPISAO ŽITIJE MARIJE EGIPĆANKE: Danas slavimo Svetog Sofronija Jerusalimskog
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
On je 34 godine živeo kao prosjak iako je bio bogati naslednik.
Srpska pravoslavna crkva 30. marta slavi Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg, koji je u kalendaru upisan crnim slovom.
Bio je rimski svetitelj iz 5. veka koji je napustio bogatstvo i porodicu prve bračne noći kako bi živeo životom prosjaka i molitvenika. Smatra se zaštitnikom putnika i bolesnika.
Hrišćanski svetitelj Aleksije rođen je u Rimu, za vreme vladavine cara Honorija. Bio je sin jedinac bogatih roditelja. Otac mu je bio, visoki carski dostojanstvenik Jevtimijan, zagriženi hrišćanin, koji je, uprkos svom bogatstvu, jeo, prema predanju, samo jedanput dnevno, po zalasku sunca.
Kada je odrastao, Aleksija su naterali da se oženi.
Iste večeri, ostavio je svoje roditelje i svoju ženu, seo u lađu i došao u grad Edesu u Mesopotamiji "gde beše čuveni lik Gospoda Isusa, poslat od samog Gospoda caru Avgaru".
Poklonivši se liku Gospoda, Aleksije se obukao kao prosjak i prosjačkim životom živeo sedamnaest godina u tom gradu, neprestano moleći se Bogu u paperti crkve Presvete Bogorodice.
"Kada se tu proču kao bogougodnik, on se uboja od ljudske slave i ode odatle, sede u lađu da ide u Laodikiju, no promislom Božjim lađa bi zanesena i doplovi čak do Rima. Smatrajući to kao prst Božji, Aleksije smisli da ide u dom oca svoga i da kao nepoznat tu produži život svoj i podvig", piše u žitijama.
Otac ga nije prepoznao, ali iz milosrđa dozvolio mu da živi u dvorištu, u jednoj izbi.
Tu je Aleksije proveo još sedamnaest godina živeći samo na hlebu i vodi. Zlostavljale su ga sluge očeve na razne načine, ali sve je izdržao.
"A kada mu se kraj približi, on napisa jednu hartiju, steže u ruke, leže i izdahnu 30. (17.) marta 411. godine. Tada bi otkrovenje u crkvi Svetih Apostola u vidu glasa koji reče u prisustvu cara i patrijarha: potražite čoveka Božja. Malo posle otkri se, da je taj čovek Božji u kući Jevtimijanovoj".
Car s papom i celom pratnjom dođe u kuću Jevtimijanovu, i posle dužeg raspitivanja je saznao da je onaj prosjak taj čovek Božji. Kad su ušli u njegovu izbu, našli su ga mrtvog, "no u licu svetla kao sunce".
"Iz one hartije roditelji njegovi saznaju, da je to njihov sin Aleksije, a nevesta, koja je trideset četiri godine živela bez njega, da je to njen muž, i obuze ih sve neizmerna tuga i muka. No posle se uteše videći kako je Gospod proslavio svoga ugodnika".
Mnogi bolesnici, prema predanju, isceljivali su se samo prostim dodirom njegovog tela, a iz tela mu je poteklo miro. Sahranjen je u kovčegu od mermera i smaragda.
Glava mu se nalazi u Svetoj lavri na Peloponezu.
Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospeo. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savešću. U molitvama si bio kao bestelesan, i zasijao si kao Sunce u svetu, preblaženi Aleksije.
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
Sveti Nikifor Carigradski bio je ispovednik i patrijarh koji je mudro upravljao Crkvom i stradao zbog odbrane ikona.
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon.
U ime Gospodnje izgonio je demone, lečio bolesti i pozivao ljude da napuste idolopoklonstvo i prihvate hrišćansku veru.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Nakon dugogodišnjeg propovedanja Jevanđelja i služenja Crkvi, Sveti Jerotej je krajem prvog veka postradao mučeničkom smrću za Hrista.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.