ON JE SASTAVIO ČIN VELIKOG VODOOSVEĆENJA I NAPISAO ŽITIJE MARIJE EGIPĆANKE: Danas slavimo Svetog Sofronija Jerusalimskog
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
On je 34 godine živeo kao prosjak iako je bio bogati naslednik.
Srpska pravoslavna crkva 30. marta slavi Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg, koji je u kalendaru upisan crnim slovom.
Bio je rimski svetitelj iz 5. veka koji je napustio bogatstvo i porodicu prve bračne noći kako bi živeo životom prosjaka i molitvenika. Smatra se zaštitnikom putnika i bolesnika.
Hrišćanski svetitelj Aleksije rođen je u Rimu, za vreme vladavine cara Honorija. Bio je sin jedinac bogatih roditelja. Otac mu je bio, visoki carski dostojanstvenik Jevtimijan, zagriženi hrišćanin, koji je, uprkos svom bogatstvu, jeo, prema predanju, samo jedanput dnevno, po zalasku sunca.
Kada je odrastao, Aleksija su naterali da se oženi.
Iste večeri, ostavio je svoje roditelje i svoju ženu, seo u lađu i došao u grad Edesu u Mesopotamiji "gde beše čuveni lik Gospoda Isusa, poslat od samog Gospoda caru Avgaru".
Poklonivši se liku Gospoda, Aleksije se obukao kao prosjak i prosjačkim životom živeo sedamnaest godina u tom gradu, neprestano moleći se Bogu u paperti crkve Presvete Bogorodice.
"Kada se tu proču kao bogougodnik, on se uboja od ljudske slave i ode odatle, sede u lađu da ide u Laodikiju, no promislom Božjim lađa bi zanesena i doplovi čak do Rima. Smatrajući to kao prst Božji, Aleksije smisli da ide u dom oca svoga i da kao nepoznat tu produži život svoj i podvig", piše u žitijama.
Otac ga nije prepoznao, ali iz milosrđa dozvolio mu da živi u dvorištu, u jednoj izbi.
Tu je Aleksije proveo još sedamnaest godina živeći samo na hlebu i vodi. Zlostavljale su ga sluge očeve na razne načine, ali sve je izdržao.
"A kada mu se kraj približi, on napisa jednu hartiju, steže u ruke, leže i izdahnu 30. (17.) marta 411. godine. Tada bi otkrovenje u crkvi Svetih Apostola u vidu glasa koji reče u prisustvu cara i patrijarha: potražite čoveka Božja. Malo posle otkri se, da je taj čovek Božji u kući Jevtimijanovoj".
Car s papom i celom pratnjom dođe u kuću Jevtimijanovu, i posle dužeg raspitivanja je saznao da je onaj prosjak taj čovek Božji. Kad su ušli u njegovu izbu, našli su ga mrtvog, "no u licu svetla kao sunce".
"Iz one hartije roditelji njegovi saznaju, da je to njihov sin Aleksije, a nevesta, koja je trideset četiri godine živela bez njega, da je to njen muž, i obuze ih sve neizmerna tuga i muka. No posle se uteše videći kako je Gospod proslavio svoga ugodnika".
Mnogi bolesnici, prema predanju, isceljivali su se samo prostim dodirom njegovog tela, a iz tela mu je poteklo miro. Sahranjen je u kovčegu od mermera i smaragda.
Glava mu se nalazi u Svetoj lavri na Peloponezu.
Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospeo. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savešću. U molitvama si bio kao bestelesan, i zasijao si kao Sunce u svetu, preblaženi Aleksije.
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
Sveti Nikifor Carigradski bio je ispovednik i patrijarh koji je mudro upravljao Crkvom i stradao zbog odbrane ikona.
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.