ON JE SASTAVIO ČIN VELIKOG VODOOSVEĆENJA I NAPISAO ŽITIJE MARIJE EGIPĆANKE: Danas slavimo Svetog Sofronija Jerusalimskog
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
On je 34 godine živeo kao prosjak iako je bio bogati naslednik.
Srpska pravoslavna crkva 30. marta slavi Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg, koji je u kalendaru upisan crnim slovom.
Bio je rimski svetitelj iz 5. veka koji je napustio bogatstvo i porodicu prve bračne noći kako bi živeo životom prosjaka i molitvenika. Smatra se zaštitnikom putnika i bolesnika.
Hrišćanski svetitelj Aleksije rođen je u Rimu, za vreme vladavine cara Honorija. Bio je sin jedinac bogatih roditelja. Otac mu je bio, visoki carski dostojanstvenik Jevtimijan, zagriženi hrišćanin, koji je, uprkos svom bogatstvu, jeo, prema predanju, samo jedanput dnevno, po zalasku sunca.
Kada je odrastao, Aleksija su naterali da se oženi.
Iste večeri, ostavio je svoje roditelje i svoju ženu, seo u lađu i došao u grad Edesu u Mesopotamiji "gde beše čuveni lik Gospoda Isusa, poslat od samog Gospoda caru Avgaru".
Poklonivši se liku Gospoda, Aleksije se obukao kao prosjak i prosjačkim životom živeo sedamnaest godina u tom gradu, neprestano moleći se Bogu u paperti crkve Presvete Bogorodice.
"Kada se tu proču kao bogougodnik, on se uboja od ljudske slave i ode odatle, sede u lađu da ide u Laodikiju, no promislom Božjim lađa bi zanesena i doplovi čak do Rima. Smatrajući to kao prst Božji, Aleksije smisli da ide u dom oca svoga i da kao nepoznat tu produži život svoj i podvig", piše u žitijama.
Otac ga nije prepoznao, ali iz milosrđa dozvolio mu da živi u dvorištu, u jednoj izbi.
Tu je Aleksije proveo još sedamnaest godina živeći samo na hlebu i vodi. Zlostavljale su ga sluge očeve na razne načine, ali sve je izdržao.
"A kada mu se kraj približi, on napisa jednu hartiju, steže u ruke, leže i izdahnu 30. (17.) marta 411. godine. Tada bi otkrovenje u crkvi Svetih Apostola u vidu glasa koji reče u prisustvu cara i patrijarha: potražite čoveka Božja. Malo posle otkri se, da je taj čovek Božji u kući Jevtimijanovoj".
Car s papom i celom pratnjom dođe u kuću Jevtimijanovu, i posle dužeg raspitivanja je saznao da je onaj prosjak taj čovek Božji. Kad su ušli u njegovu izbu, našli su ga mrtvog, "no u licu svetla kao sunce".
"Iz one hartije roditelji njegovi saznaju, da je to njihov sin Aleksije, a nevesta, koja je trideset četiri godine živela bez njega, da je to njen muž, i obuze ih sve neizmerna tuga i muka. No posle se uteše videći kako je Gospod proslavio svoga ugodnika".
Mnogi bolesnici, prema predanju, isceljivali su se samo prostim dodirom njegovog tela, a iz tela mu je poteklo miro. Sahranjen je u kovčegu od mermera i smaragda.
Glava mu se nalazi u Svetoj lavri na Peloponezu.
Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospeo. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savešću. U molitvama si bio kao bestelesan, i zasijao si kao Sunce u svetu, preblaženi Aleksije.
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
Sveti Nikifor Carigradski bio je ispovednik i patrijarh koji je mudro upravljao Crkvom i stradao zbog odbrane ikona.
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Uspenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava praznik Uznesenja Blažene Device Marije, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete sveštenomučenike Makaveje po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Mihej. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Maksimilijana Marije Kolbea, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Uspenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava praznik Uznesenja Blažene Device Marije, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.