Praznici i sveci 29.03.2026 | 18:30

SUTRA JE VELIKI PRAZNIK I CRNO SLOVO! Slavimo Svetog Aleksija - Čoveka Božjeg!

Slika Autora
Autor: M. M.
SUTRA JE VELIKI PRAZNIK I CRNO SLOVO! Slavimo Svetog Aleksija - Čoveka Božjeg!
Printscreen Sveti Aleksije

On je 34 godine živeo kao prosjak iako je bio bogati naslednik.

Srpska pravoslavna crkva 30. marta slavi  Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg, koji je u kalendaru upisan crnim slovom.

Bio je rimski svetitelj iz 5. veka koji je napustio bogatstvo i porodicu prve bračne noći kako bi živeo životom prosjaka i molitvenika. Smatra se zaštitnikom putnika i bolesnika. 

Hrišćanski svetitelj Aleksije rođen je u Rimu, za vreme vladavine cara Honorija. Bio je sin jedinac bogatih roditelja. Otac mu je bio, visoki carski dostojanstvenik Jevtimijan, zagriženi hrišćanin, koji je, uprkos svom bogatstvu, jeo, prema predanju, samo jedanput dnevno, po zalasku sunca.

Kada je odrastao, Aleksija su naterali da se oženi. 

Iste večeri, ostavio je svoje roditelje i svoju ženu, seo u lađu i došao u grad Edesu u Mesopotamiji "gde beše čuveni lik Gospoda Isusa, poslat od samog Gospoda caru Avgaru".

Poklonivši se liku Gospoda, Aleksije se obukao kao prosjak i prosjačkim životom živeo sedamnaest godina u tom gradu, neprestano moleći se Bogu u paperti crkve Presvete Bogorodice.

"Kada se tu proču kao bogougodnik, on se uboja od ljudske slave i ode odatle, sede u lađu da ide u Laodikiju, no promislom Božjim lađa bi zanesena i doplovi čak do Rima. Smatrajući to kao prst Božji, Aleksije smisli da ide u dom oca svoga i da kao nepoznat tu produži život svoj i podvig", piše u žitijama.

Otac ga nije prepoznao, ali iz milosrđa dozvolio mu da živi u dvorištu, u jednoj izbi.

Tu je Aleksije proveo još sedamnaest godina živeći samo na hlebu i vodi. Zlostavljale su ga sluge očeve na razne načine, ali sve je izdržao.

"A kada mu se kraj približi, on napisa jednu hartiju, steže u ruke, leže i izdahnu 30. (17.) marta 411. godine. Tada bi otkrovenje u crkvi Svetih Apostola u vidu glasa koji reče u prisustvu cara i patrijarha: potražite čoveka Božja. Malo posle otkri se, da je taj čovek Božji u kući Jevtimijanovoj".

Car s papom i celom pratnjom dođe u kuću Jevtimijanovu, i posle dužeg raspitivanja je saznao da je onaj prosjak taj čovek Božji. Kad su ušli u njegovu izbu, našli su ga mrtvog, "no u licu svetla kao sunce".

"Iz one hartije roditelji njegovi saznaju, da je to njihov sin Aleksije, a nevesta, koja je trideset četiri godine živela bez njega, da je to njen muž, i obuze ih sve neizmerna tuga i muka. No posle se uteše videći kako je Gospod proslavio svoga ugodnika".

Mnogi bolesnici, prema predanju, isceljivali su se samo prostim dodirom njegovog tela, a iz tela mu je poteklo miro. Sahranjen je u kovčegu od mermera i smaragda.

Glava mu se nalazi u Svetoj lavri na Peloponezu.

Tropar Sveti Aleksije Čovek Božji (glas 4):

Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospeo. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savešću. U molitvama si bio kao bestelesan, i zasijao si kao Sunce u svetu, preblaženi Aleksije.