TAKSISTA JE PRETRNUO KADA MU SE OBRATIO SVETI PORFIRIJE: Neverovatna scena na putu do manastira - evo kako je svetitelj ućutkao nasilnog vozača
Neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
U savremenom životu, obeleženom ubrzanim tempom, brigama i stalnim spoljašnjim pritiscima, mnogi vernici se suočavaju sa duboko uznemirujućim iskustvom - osećajem da su izgubili unutrašnji mir i bliskost sa Bogom.
Ono što su nekada doživljavali kao toplinu vere, radost molitve i sigurnost u Božjem prisustvu, odjednom postaje udaljeno i gotovo nedostižno.
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, ovakva stanja nisu nepoznata niti neobična. Sveti oci kroz vekove ukazuju da se duhovni život ne sastoji samo od neprekidne utehe i ushićenja, već i od perioda duhovne suvoće, kada se čovek uči strpljenju, smirenju i poverenju u Boga čak i onda kada ga ne oseća.
Upravo u tim trenucima vera prestaje da bude samo osećaj i postaje opredeljenje.
Mnogi tada posežu za naglim promenama - pojačavaju molitvena pravila, uvode nove podvige ili traže spoljašnje načine da povrate izgubljeni mir. Međutim, pravoslavna duhovnost upozorava da preterana napetost i duhovna "grčevitost" mogu doneti suprotan efekat.
Umesto da se čovek smiri, on postaje još nemirniji, opterećen sopstvenim očekivanjima i strahom da je nešto nepovratno izgubio.
Zato se u učenju Svetih staraca naglašava jednostavnost, blagost i istrajnost. Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
U tim trenucima posebno mesto zauzima liturgijski život Crkve - sveta bogosluženja, u kojima vernik, čak i bez posebnih osećanja, učestvuje celim svojim bićem, verujući da se blagodat Božja daruje na način koji prevazilazi ljudsko razumevanje.
U tom duhu govorio je i starac Porfirije, ukazujući na duboku tajnu duhovnog života i način na koji se blagodat vraća čoveku:
"Kad osećate da gubite božansku blagodat, ne preduzimajte ništa. Nastavite svoj život i podvig sa prostotom, blago i neusiljeno, bez agonije, sve dok se u vama ponovo ne probudi ljubav prema Hristu i čežnja za njim. Tada će sve poći dobrim putem. Tada će vas blagodat ispuniti i vi ćete se radovati. Tu ima jedna tajna - sveta bogosluženja. Učestvujte svom dušom u njima, pa će blagodat Božja tajanstveno i neprimetno doći".
Neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
Na kraju sveštenik poentira zaključkom o zdravom rasuđivanju. Nikada ne znamo šta je pozadina događaja, koji nam naizgled deluje očigledan.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.