TAKSISTA JE PRETRNUO KADA MU SE OBRATIO SVETI PORFIRIJE: Neverovatna scena na putu do manastira - evo kako je svetitelj ućutkao nasilnog vozača
Neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
U savremenom životu, obeleženom ubrzanim tempom, brigama i stalnim spoljašnjim pritiscima, mnogi vernici se suočavaju sa duboko uznemirujućim iskustvom - osećajem da su izgubili unutrašnji mir i bliskost sa Bogom.
Ono što su nekada doživljavali kao toplinu vere, radost molitve i sigurnost u Božjem prisustvu, odjednom postaje udaljeno i gotovo nedostižno.
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, ovakva stanja nisu nepoznata niti neobična. Sveti oci kroz vekove ukazuju da se duhovni život ne sastoji samo od neprekidne utehe i ushićenja, već i od perioda duhovne suvoće, kada se čovek uči strpljenju, smirenju i poverenju u Boga čak i onda kada ga ne oseća.
Upravo u tim trenucima vera prestaje da bude samo osećaj i postaje opredeljenje.
Mnogi tada posežu za naglim promenama - pojačavaju molitvena pravila, uvode nove podvige ili traže spoljašnje načine da povrate izgubljeni mir. Međutim, pravoslavna duhovnost upozorava da preterana napetost i duhovna "grčevitost" mogu doneti suprotan efekat.
Umesto da se čovek smiri, on postaje još nemirniji, opterećen sopstvenim očekivanjima i strahom da je nešto nepovratno izgubio.
Zato se u učenju Svetih staraca naglašava jednostavnost, blagost i istrajnost. Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
U tim trenucima posebno mesto zauzima liturgijski život Crkve - sveta bogosluženja, u kojima vernik, čak i bez posebnih osećanja, učestvuje celim svojim bićem, verujući da se blagodat Božja daruje na način koji prevazilazi ljudsko razumevanje.
U tom duhu govorio je i starac Porfirije, ukazujući na duboku tajnu duhovnog života i način na koji se blagodat vraća čoveku:
"Kad osećate da gubite božansku blagodat, ne preduzimajte ništa. Nastavite svoj život i podvig sa prostotom, blago i neusiljeno, bez agonije, sve dok se u vama ponovo ne probudi ljubav prema Hristu i čežnja za njim. Tada će sve poći dobrim putem. Tada će vas blagodat ispuniti i vi ćete se radovati. Tu ima jedna tajna - sveta bogosluženja. Učestvujte svom dušom u njima, pa će blagodat Božja tajanstveno i neprimetno doći".
Neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
Na kraju sveštenik poentira zaključkom o zdravom rasuđivanju. Nikada ne znamo šta je pozadina događaja, koji nam naizgled deluje očigledan.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ono što je važno jeste da hrišćanin ne zaboravi Boga onda kada mu je dobro, niti da se udalji od molitve čim oseti da je nastupio mir.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Crkva uči da je unutrašnja borba sastavni deo duhovnog života, ali i da nijedna loša misao nije jača od Božje blagodati ukoliko joj čovek otvori svoje srce.
Sveštenik naglašava da pravoslavlje uči da je puno jedinstvo u evharistiji moguće samo u Pravoslavnoj crkvi.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.