ZBOG SMERNOSTI I ČISTOTE, OD BOGA DOBIO VELIKI DAR Danas je Prepodobni Tit Čudotvorac
Bio je veoma smeran i poslušan i "u ovim dobrim delima prevazišao je ne samo svoju braću, već i sve ljude".
Neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
Knjiga Klitosa Joanida ′′Starac Porfirije - Svedočanstva i iskustva", pripoveda o neobičnim situacijama vezanim za svetitelja, a priča o tome kako je smirio naprasnog taksistu je jedna od njih.
Ovo neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
"Jednom je Sveti Porfirije krenuo sa troje duhovne dece u manastir, da odsluži večernju službu. Prvo su se dogovorili da idu peške. Ali pošto su prepešačili neku razdaljinu, a i zato što je starac Porfirije bio umoran, mislili su, pošto je taj manastir daleko, da pronađu prevozno sredstvo, umesto da pešače. Tog časa je izdaleka naišao taksi.
Onda su duhovna deca rekla starcu – njih trojica mirjana, a ne sveštenoslužitelja - da zaustave taksi na stanici, i pitaju vozača da li može da ih odveze u manastir.
- Ne bojte se, taksista će stati sam. Ali kad uđemo u taksi, niko od vas ne treba da razgovara sa vozačem, samo ću ja razgovarati sa njim - reče im starac.
Tako se i desilo. Taksista je stao, bez žurbe su ušli u auto i otac Porfirije je rekao vozaču njihovo odredište. I svaki put kad bi nešto rekao, obratio bi se trojici mirjana, koji su sedeli pozadi u taksiju i pitao ih: Ali oni nisu ništa govorili, po naredbi starca. Kako je vozač video da mu oni nisu odgovorili, okrenuo se starcu Porfiriju i rekao mu:
- Nije li tako, starče? Šta kažete? Nije li tačno šta novine pišu?.
Tada mu starac Porfirije reče:
- Dete moje, ispričaću ti jednu kratku priču, ispričaću ti je jednom i neće ti trebati drugi put.
I poče mu govoriti: Kada je taksista čuo ovu priču, toliko se šokirao da je zaustavio auto pored puta i zavapio:
- Ne govori starčiću, samo ja to znam i ti. Sveti Porfirije Kavsokalivit (grč. Πορφύριος ο Καυσοκαλυβίτης), rođen kao Evangelos Bajraktaris 7. februara 1906. u Karistiji, bio je pravoslavni monah i svetitelj 20. veka.
Potekao je iz siromašne, ali pobožne porodice. Školovanje je prekinuo veoma rano i kao dečak radio je na imanju, u rudniku i prodavnici. Sa 12 godina otišao je na Svetu Goru, gde je postao monah.
Od 1938. godine, kao arhimandrit, služio je na Eviji, a od 1940. kao paroh i duhovnik u paraklisu Svetog Gerasima pri Atinskoj poliklinici, gde je ispovedao vernike pune tri decenije.
Sedamdesetih godina napravio je originalni tamjan od uglja sa mirisom, a 1980. se povukao u Milesij i osnovao manastir Preobraženja Gospodnjeg.
Preminuo je 2. decembra 1991. u svojoj isposnici na Svetoj Gori. Kanonizovan je kao svetitelj i poštovan širom pravoslavnog sveta zbog svoje duboke duhovnosti, prozorljivosti i ljubavi prema ljudima.
Bio je veoma smeran i poslušan i "u ovim dobrim delima prevazišao je ne samo svoju braću, već i sve ljude". U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka. Oproštaj leći dušu. Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Kad su krenuli, taksista je počeo da govori protiv sveštenoslužitelja i optužuje ih za dve hiljade stvari.
- Nije li tako, ljudi? Šta mislite?
- Jednom je čovek iz ovog mesta (Starac je pomenuo ime mesta), imao starijeg komšiju, a komšija je imao veliko imanje. Jedne noći je čovek ubio komšiju i sahranio ga. Onda je on, sa raznim lažnim papirima, uzeo komšijino imanje i prodao ga. A znate li šta je kupio novcem koji je dobio prodajom ove imovine? Kupio je taksi.
- I Bog to zna - odgovorio je starac Porfirije.
- Rekao mi je, da ti kažem. I čuvaj se od sada da promeniš svoj život."
Ko je bio Sveti Porfirije Kavsokalivit
ZBOG SMERNOSTI I ČISTOTE, OD BOGA DOBIO VELIKI DAR Danas je Prepodobni Tit Čudotvorac
DAN STROGOG POSTA! Obeležavamo Veliki utorak!
OVI LJUDI, MA KOLIKO DOBRA ČINILI, NIKAD NEĆE OTIĆI U RAJ! Starac Jefrem Filotejski otkriva šta bi uvek trebalo da imamo na umu
DA LI SE OBELEŽAVAJU ROĐENDANI UPOKOJENIH I NA KOJI NAČIN: Sveštenik otkrio stav Crkve i ozbiljno iznenadio
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.