ZBOG SMERNOSTI I ČISTOTE, OD BOGA DOBIO VELIKI DAR Danas je Prepodobni Tit Čudotvorac
Bio je veoma smeran i poslušan i "u ovim dobrim delima prevazišao je ne samo svoju braću, već i sve ljude".
Neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
Knjiga Klitosa Joanida ′′Starac Porfirije - Svedočanstva i iskustva", pripoveda o neobičnim situacijama vezanim za svetitelja, a priča o tome kako je smirio naprasnog taksistu je jedna od njih.
Ovo neobično svedočanstvo i poruku svetitelja njegovim saputnicima vam prenosimo u celosti.
"Jednom je Sveti Porfirije krenuo sa troje duhovne dece u manastir, da odsluži večernju službu. Prvo su se dogovorili da idu peške. Ali pošto su prepešačili neku razdaljinu, a i zato što je starac Porfirije bio umoran, mislili su, pošto je taj manastir daleko, da pronađu prevozno sredstvo, umesto da pešače. Tog časa je izdaleka naišao taksi.
Onda su duhovna deca rekla starcu – njih trojica mirjana, a ne sveštenoslužitelja - da zaustave taksi na stanici, i pitaju vozača da li može da ih odveze u manastir.
- Ne bojte se, taksista će stati sam. Ali kad uđemo u taksi, niko od vas ne treba da razgovara sa vozačem, samo ću ja razgovarati sa njim - reče im starac.
Tako se i desilo. Taksista je stao, bez žurbe su ušli u auto i otac Porfirije je rekao vozaču njihovo odredište. I svaki put kad bi nešto rekao, obratio bi se trojici mirjana, koji su sedeli pozadi u taksiju i pitao ih: Ali oni nisu ništa govorili, po naredbi starca. Kako je vozač video da mu oni nisu odgovorili, okrenuo se starcu Porfiriju i rekao mu:
- Nije li tako, starče? Šta kažete? Nije li tačno šta novine pišu?.
Tada mu starac Porfirije reče:
- Dete moje, ispričaću ti jednu kratku priču, ispričaću ti je jednom i neće ti trebati drugi put.
I poče mu govoriti: Kada je taksista čuo ovu priču, toliko se šokirao da je zaustavio auto pored puta i zavapio:
- Ne govori starčiću, samo ja to znam i ti. Sveti Porfirije Kavsokalivit (grč. Πορφύριος ο Καυσοκαλυβίτης), rođen kao Evangelos Bajraktaris 7. februara 1906. u Karistiji, bio je pravoslavni monah i svetitelj 20. veka.
Potekao je iz siromašne, ali pobožne porodice. Školovanje je prekinuo veoma rano i kao dečak radio je na imanju, u rudniku i prodavnici. Sa 12 godina otišao je na Svetu Goru, gde je postao monah.
Od 1938. godine, kao arhimandrit, služio je na Eviji, a od 1940. kao paroh i duhovnik u paraklisu Svetog Gerasima pri Atinskoj poliklinici, gde je ispovedao vernike pune tri decenije.
Sedamdesetih godina napravio je originalni tamjan od uglja sa mirisom, a 1980. se povukao u Milesij i osnovao manastir Preobraženja Gospodnjeg.
Preminuo je 2. decembra 1991. u svojoj isposnici na Svetoj Gori. Kanonizovan je kao svetitelj i poštovan širom pravoslavnog sveta zbog svoje duboke duhovnosti, prozorljivosti i ljubavi prema ljudima.
Bio je veoma smeran i poslušan i "u ovim dobrim delima prevazišao je ne samo svoju braću, već i sve ljude". U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka. Oproštaj leći dušu. Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Kad su krenuli, taksista je počeo da govori protiv sveštenoslužitelja i optužuje ih za dve hiljade stvari.
- Nije li tako, ljudi? Šta mislite?
- Jednom je čovek iz ovog mesta (Starac je pomenuo ime mesta), imao starijeg komšiju, a komšija je imao veliko imanje. Jedne noći je čovek ubio komšiju i sahranio ga. Onda je on, sa raznim lažnim papirima, uzeo komšijino imanje i prodao ga. A znate li šta je kupio novcem koji je dobio prodajom ove imovine? Kupio je taksi.
- I Bog to zna - odgovorio je starac Porfirije.
- Rekao mi je, da ti kažem. I čuvaj se od sada da promeniš svoj život."
Ko je bio Sveti Porfirije Kavsokalivit
ZBOG SMERNOSTI I ČISTOTE, OD BOGA DOBIO VELIKI DAR Danas je Prepodobni Tit Čudotvorac
DAN STROGOG POSTA! Obeležavamo Veliki utorak!
OVI LJUDI, MA KOLIKO DOBRA ČINILI, NIKAD NEĆE OTIĆI U RAJ! Starac Jefrem Filotejski otkriva šta bi uvek trebalo da imamo na umu
DA LI SE OBELEŽAVAJU ROĐENDANI UPOKOJENIH I NA KOJI NAČIN: Sveštenik otkrio stav Crkve i ozbiljno iznenadio
Crkva uči da je unutrašnja borba sastavni deo duhovnog života, ali i da nijedna loša misao nije jača od Božje blagodati ukoliko joj čovek otvori svoje srce.
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.