DANAS JE CRVENO SLOVO: Slavimo Cveti, dan kada je Isus Hristos ušao u Jerusalim!
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
U crkvenoj sali posni banket su s ljubavlju pripremile članice Kola srpskih sestara „Mala Gospojina“, pod vođstvom predsednice gđe Milke Čulić.
U nedelju, 13. aprila 2025. godine, u crkvi Svetog Nikole u ulici Barton u Hamiltonu, Ontario, proslavljen je praznik Cveti, Ulazak Gospoda našeg Isusa Hrista u Jerusalim.
Stotine vernika je ispunilo crkvu, okupivši se da proslave praznik i prime svetu tajnu pričešća. Svetu arhijerejsku Liturgiju je služio mitropolit kanadski Mitrofan uz sasluženje sveštenika: protojereja-stavrofora Lazara Vukojeva, protojereja-stavrofora Milovana Sredojevića i Vojislava Pavlovića, đakona Petra Marjanovića i ipođakona Vuje Jurkovića.
Pre svete liturgije, Miroljub Petrović, sekretar Parohijskog odbora i član hora, rukoproizveden je u čin čteca. Na kraju bogosluženja, njegovo visokopreosveštenstvo je blagoslovio palmine i vrbove grančice, posle čega je verni narod u litiji ophodio sveti hram, dok su deca radosno zvonila zvončićima.
U crkvenoj sali posni banket su s ljubavlju pripremile članice Kola srpskih sestara „Mala Gospojina“, pod vođstvom predsednice gđe Milke Čulić.

To je pokretni praznik koji se slavi po Lazarevoj suboti ‒ Vrbici, šeste nedelje velikog posta, nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe.”
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice. Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim.
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveta Marina rođena je krajem trećeg veka tokom vladavine cara Dioklecijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Krsna slava, kako niški sveštenik objašnjava, trebalo bi da bude skromna i povezana sa hrišćanskim običajima - uz slavski kolač, sveću, pšenicu i vino, koji simbolizuju veru i zajedništvo.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.