DANAS JE CRVENO SLOVO: Slavimo Cveti, dan kada je Isus Hristos ušao u Jerusalim!
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
U crkvenoj sali posni banket su s ljubavlju pripremile članice Kola srpskih sestara „Mala Gospojina“, pod vođstvom predsednice gđe Milke Čulić.
U nedelju, 13. aprila 2025. godine, u crkvi Svetog Nikole u ulici Barton u Hamiltonu, Ontario, proslavljen je praznik Cveti, Ulazak Gospoda našeg Isusa Hrista u Jerusalim.
Stotine vernika je ispunilo crkvu, okupivši se da proslave praznik i prime svetu tajnu pričešća. Svetu arhijerejsku Liturgiju je služio mitropolit kanadski Mitrofan uz sasluženje sveštenika: protojereja-stavrofora Lazara Vukojeva, protojereja-stavrofora Milovana Sredojevića i Vojislava Pavlovića, đakona Petra Marjanovića i ipođakona Vuje Jurkovića.
Pre svete liturgije, Miroljub Petrović, sekretar Parohijskog odbora i član hora, rukoproizveden je u čin čteca. Na kraju bogosluženja, njegovo visokopreosveštenstvo je blagoslovio palmine i vrbove grančice, posle čega je verni narod u litiji ophodio sveti hram, dok su deca radosno zvonila zvončićima.
U crkvenoj sali posni banket su s ljubavlju pripremile članice Kola srpskih sestara „Mala Gospojina“, pod vođstvom predsednice gđe Milke Čulić.
To je pokretni praznik koji se slavi po Lazarevoj suboti ‒ Vrbici, šeste nedelje velikog posta, nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe.”
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice. Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim.
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Oproštaj leći dušu.
Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Njegova Svetosti Patrijarh srpski g. Porfirije održao je besedu na Svetoj liturgiji koju je služio u crkvi Svete Trojice u Ripnju na Cveti ove godine. Tom prilikom kršteno je zajedno nekoliko desetine dece iz ovog kraja. Patrijarh Profirije je istakao da se po Božjoj promisli za duhovni život rađamo u svetoj tajni krštenja i da je to jednako važno kao i samo rođenje.
Nije pristajao na jeres i careve ucene.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Evtihije je u progonstvu proveo 12 godina i osam meseci, i pokazao se kao veliki čudotvorac, isceljujući ljude od raznih bolesti molitvama i pomazivanjem jelejem.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.