DANAS JE CRVENO SLOVO: Slavimo Cveti, dan kada je Isus Hristos ušao u Jerusalim!
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
U crkvenoj sali posni banket su s ljubavlju pripremile članice Kola srpskih sestara „Mala Gospojina“, pod vođstvom predsednice gđe Milke Čulić.
U nedelju, 13. aprila 2025. godine, u crkvi Svetog Nikole u ulici Barton u Hamiltonu, Ontario, proslavljen je praznik Cveti, Ulazak Gospoda našeg Isusa Hrista u Jerusalim.
Stotine vernika je ispunilo crkvu, okupivši se da proslave praznik i prime svetu tajnu pričešća. Svetu arhijerejsku Liturgiju je služio mitropolit kanadski Mitrofan uz sasluženje sveštenika: protojereja-stavrofora Lazara Vukojeva, protojereja-stavrofora Milovana Sredojevića i Vojislava Pavlovića, đakona Petra Marjanovića i ipođakona Vuje Jurkovića.
Pre svete liturgije, Miroljub Petrović, sekretar Parohijskog odbora i član hora, rukoproizveden je u čin čteca. Na kraju bogosluženja, njegovo visokopreosveštenstvo je blagoslovio palmine i vrbove grančice, posle čega je verni narod u litiji ophodio sveti hram, dok su deca radosno zvonila zvončićima.
U crkvenoj sali posni banket su s ljubavlju pripremile članice Kola srpskih sestara „Mala Gospojina“, pod vođstvom predsednice gđe Milke Čulić.

To je pokretni praznik koji se slavi po Lazarevoj suboti ‒ Vrbici, šeste nedelje velikog posta, nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe.”
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice. Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim.
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Oproštaj leći dušu.
Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Sveta Marina rođena je krajem trećeg veka tokom vladavine cara Dioklecijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Krsna slava, kako niški sveštenik objašnjava, trebalo bi da bude skromna i povezana sa hrišćanskim običajima - uz slavski kolač, sveću, pšenicu i vino, koji simbolizuju veru i zajedništvo.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 10. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Kao dečaci ostali su bez oba roditelja, a sada se jedan od njih bori sa teškim oboljenjem jetre i čeka priliku za nastavak lečenja.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Na kraju otac Bojan upozorava da stalno pucanje zbog sitnica ne može biti način života.