Njegova Svetosti Patrijarh srpski g. Porfirije održao je besedu na Svetoj liturgiji koju je služio u crkvi Svete Trojice u Ripnju na Cveti ove godine. Tom prilikom kršteno je zajedno nekoliko desetine dece iz ovog kraja. Patrijarh Profirije je istakao da se po Božjoj promisli za duhovni život rađamo u svetoj tajni krštenja i da je to jednako važno kao i samo rođenje.
- Danas smo imali veliki blagoslov zbog toga što smo krstili nekoliko desetina dece. Imali smo blagoslov da obavimo svetu tajnu krštenja koja je početak našeg novog života, koja je početak života u crkvi. Kao što se telom rađamo od naših telesnih roditelja, opet po promislu i ljubavi Božjoj, tako se i za duhovni život rađamo u svetoj tajni krštenja, pogružavajući se trokrako tri puta u vodu, a onda vršimo i miropomazanje- rekao je srpski patrijarh.
Kupajući se u vodu saobražavamo se smrti i vaskrsenju Hristovom, a miropomazani primamo blagodat Duha Svetog.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa vernicima
Patrijarh Porfirije je istakao u svojoj besedi:
- Važno je da se krstimo, ali nije dovoljno da smo samo kršteni. Krštenje jeste rođenje, a to znači početak duhovnog života koji treba da se ogleda u našoj svakodnevici u kojoj se borimo i trudimo da budemo vrlinski ljudi, čestiti, pravi ljudi, jednom rečju, normalni ljudi, a sa druge strane, učestvujemo u svetim bogosluženjima crkve, a pre svega u Svetoj liturgiji. Mi se krštavamo, rađamo se da bismo mogli učestvovati u svemu onome što je život crkve koji ima svoj vrhunac u Svetoj liturgiji, u svetoj tajni pričešća.
Poglavar SPC je zatim naglasio da bismo mogli da se pričešćujemo mirne savesti podrazumeva se trud koji u sebe uključuje i post i molitvu.
- Međutim, s obzirom da smo slabi i nemoćni ljudi, da grešimo i padamo, to podrazumeva i pokajanje i ispovest, jednom rečju, podrazumeva našu neposrednu organsku vezu sa svojim duhovnikom, sa sveštenikom koji će najbolje znati kako da nas rukovodi i da nas vodi u tajni života crkve- rekao je patrijarh Porfirije u svojoj besedi.
Jednostavan i ukusan, ovaj jeftin dezert od nekoliko sastojaka donosi radost i miris detinjstva na svaki sto, savršen za svaku priliku i celu porodicu.
Jedno od najstarijih hrišćanskih svetih mesta našlo se na udaru pravne bitke i verskog ekstremizma, a pravoslavni svet apeluje na sabornost, međunarodnu zaštitu i ozbiljan institucionalni odgovor.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Više od 160 dece iz Srbije, Republike Srpske i sa Kosova i Metohije odmerilo je snage sa velemajstorima u jedinstvenoj šahovskoj simultanki, a reči patrijarha pretvorile su igru u praznik zajedništva, ljubavi i darovitosti.
Na praznik Duhova, 8. juna, grad podno Čaira biće domaćin horovima iz devet zemalja koji će u Sabornom hramu uzdignuti molitvu kroz pesmu — u duhu Milanskog edikta i pod blagoslovom mitropolita niškog Arsenija. Završnica festivala održaće se 12. juna u Hramu Svetog Save u Beogradu.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Manastir posvećen Svetoj Katarini, na mestu gde se po Svetom pismu Gospod javio Mojsiju, suočava se s pravnim i političkim pritiscima — dok se svet pita da li će sveta vatra vere opstati pred izazovima modernog sveta.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.