TAJNA ŽIVOTA I VEČNOSTI: Vladika Nikolaj otkriva put od straha do vere u život posle smrti
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 17. sredu po Duhovima vodi nas kroz vaskrsenje duše i otkriva kako Hristova snaga menja naš pogled na smrt.
U besedi za 21. Ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički Vladika objašnjava kako sila Božjeg anđela pomaže onima koji se Njega boje, razbijajući svaku nepravdu i donoseći utehu u najmračnijim trenucima života.
Zamislite trenutak kada sve ljudske sile nemoćno klonu pred nepravdom. Tada, po rečima vladike Nikolaja, stupa angel Božji – nevidljiv, ali svemoćan – da brani pravednika. Istorije svetaca i proroka svedoče o ovoj nevidljivoj pomoći: od Golijata do tamnica u kojima su apostoli nalazili snagu. Svaka nevolja i svaka sila nepravde pred ovim svetlim bićem postaju beznačajne.
Beseda vladike Nikolaja Velimirovića za 21. oktobar poziva na dnevno ispitivanje svoje savesti, kajanje i molitvu, jer pravednik nikada nije sam – uvek je uz njega angel Gospodnji.
"Angel Gospodnji ustaće oko onih koji se boje Njega (Gospoda), i izbaviće ih." (Ps. 33, 8)
Angel će Gospodnji vojevati za one koji se Boga boje. To se pokazalo jasno mnogo puta, što je zapisano, i bez broja puta, što nije zapisano. Arhangel Mihail opolči se za Isusa Navina. Angel vojeva za cara Jezekiju pravednoga i za jednu noć uništi svu vojsku Haldejsku.
Koliko puta angeli posetiše apostole i mučenike hrišćanske u tamnici, i ukrepiše ih i razveseliše? Pravedniku je uteha to što zna da je Bog svevideći, te vidi njegovu nevolju; i što je Bog svemoguć, te može da ga spase od nevolje; i što je Bog premilostiv, te hoće da ga spase od nevolje.
Poslaće Bog angela svoga svetloga na pomoć pravedniku; i pravednik se neće boriti protiv tiranina svoga, nego će se angel Božji boriti umesto njega. A kad se angel Božji opolči, kakva vojska sme mu na suprot stati? Kakva li carevina s njim vojevati?
U ranijem psalmu veli prorok David: neće se spasti car mnogom silom, niti će se div spasti veličinom snage svoje; laž je konj u spasavanju. To sve ništa ne pomaže, ako je nepravda saveznik svemu tome. Kad se jedan angel opolči protiv svega toga, sve će to prsnuti kao mehur od vode.
David je i sam bio car, i sećao se je dobro kako je negde kao čobanin iz praćke ubio Golijata, diva do zuba naoružana. On je više puta osetio pomoć angela Božjega. Zato on i može s takvom pouzdanošću da teši pritešnjene pravednike rečima utehe i snage: angel Gospodnji ustaće za vas, o svi vi koji se Gospoda bojite i Njemu služite, i izbaviće vas angel Božji.
O braćo moja, ne sumnjajmo u ove reči, nego ispitujmo svaki dan pažljivo kako nas angel Božji ostavlja s tugom kada grešimo, i kako nam pritiče u pomoć s radošću i silom neiskazanom kada se kajemo i od Boga milost prosimo.
O Gospode Bože, Stvoritelju naš, Care bezbrojnih angela, oprosti nas i spasi nas, i zaštiti nas angelima Tvojim svetim. Tebi slava i hvala uvek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 17. sredu po Duhovima vodi nas kroz vaskrsenje duše i otkriva kako Hristova snaga menja naš pogled na smrt.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
U besedi za 20. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako iskrenost i vera najmlađih otvaraju puteve veličanstvu Hrista koje čak i mudri ne mogu dosegnuti.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U besedi za 20. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako čovek svojim padom sabira protiv sebe sile tame, ali kroz iskreno pokajanje otkriva put ka slobodi, radosti i neizrecivoj svetlosti Božjeg oproštaja.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
Kroz suprotstavljanje Adama i Hrista, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 2. sedmicu po Vaskrsu otkriva duboku istinu o ljudskoj prirodi, padu i nadi koja nadilazi ono što oči vide.
Snažne reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog o pogrešnom osloncu i veri koja ide dalje od kraja otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju - šta ostaje kada se sve na šta računaš sruši.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza, već molitveno proslavljanje našeg svetitelja, naglašava sveštenik.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.