Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Gubitak bliske osobe jedna je od najtežih životnih boli. Upokojenje voljenih nikada ne prestaje da boli, iako Crkva ističe da "nema smrti" i da je to samo prelazak iz ovozemaljskog u večni život.
Pojedini dani su posebno teški. Jedan od njih je rođendan preminule osobe. To je dan kada su ranije stizale poruke, pozivi, okupljanja, pokloni i osmesi, kada se slavilo i veselilo.
Ljudi se često pitaju kako da obeleže rođendan nekoga ko se upokojio i da li je u redu uopšte to i raditi. Da li otići na groblje, ostati kod kuće, zapaliti sveću, okupiti porodicu ili jednostavno pokušati da ignorišu datum...
Shutterstock/Tukhfatullina Anna
Rođendan upokojenih, Ilustracija
Odgovor na ovo pitanje svojevremeno je dao sada upokojeni otac Ivan Delić.
- Predanje Crkve govori da se samo tri rođendana slave i proslavljaju. To su rođenje samoga Gospoda našega Isusa Hrista odnosno Božić, 7. januara, Rođenje Majke Božije (tzv. Mala Gospojina, 21. septembar) i Rođenje Svetoga Jovana Preteče (Ivanjdan, 7. jul) - isticao je on.
Rođendani ostalih osoba se, kako je naglasio, po učenju Crkve, ne bi trebalo slaviti.
Shutterstock/NetPix
Sveća, Ilustracija
- Ipak, Crkva čini razna dopuštenja, ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, dece Svoje. Može se na dan rođendana upokojenih izaći na grob, pozvati sveštenik (ili odneti u hram Božji koljivo, žito) da se obavi pomen bliskoj osobi. Takođe je preporučljivo da se da ime da se pominje na Svetoj liturgiji 40 dana jer time činimo najveće dobro za duše naših usnulih.
Za vreme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg, kada su svi krenuli ka crkvi, ona je želela da uđe u hram, ali je neka nevidljiva sila zadržala i nije joj dala da uđe.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.