Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Gubitak bliske osobe jedna je od najtežih životnih boli. Upokojenje voljenih nikada ne prestaje da boli, iako Crkva ističe da "nema smrti" i da je to samo prelazak iz ovozemaljskog u večni život.
Pojedini dani su posebno teški. Jedan od njih je rođendan preminule osobe. To je dan kada su ranije stizale poruke, pozivi, okupljanja, pokloni i osmesi, kada se slavilo i veselilo.
Ljudi se često pitaju kako da obeleže rođendan nekoga ko se upokojio i da li je u redu uopšte to i raditi. Da li otići na groblje, ostati kod kuće, zapaliti sveću, okupiti porodicu ili jednostavno pokušati da ignorišu datum...
Shutterstock/Tukhfatullina Anna
Rođendan upokojenih, Ilustracija
Odgovor na ovo pitanje svojevremeno je dao sada upokojeni otac Ivan Delić.
- Predanje Crkve govori da se samo tri rođendana slave i proslavljaju. To su rođenje samoga Gospoda našega Isusa Hrista odnosno Božić, 7. januara, Rođenje Majke Božije (tzv. Mala Gospojina, 21. septembar) i Rođenje Svetoga Jovana Preteče (Ivanjdan, 7. jul) - isticao je on.
Rođendani ostalih osoba se, kako je naglasio, po učenju Crkve, ne bi trebalo slaviti.
Shutterstock/NetPix
Sveća, Ilustracija
- Ipak, Crkva čini razna dopuštenja, ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, dece Svoje. Može se na dan rođendana upokojenih izaći na grob, pozvati sveštenik (ili odneti u hram Božji koljivo, žito) da se obavi pomen bliskoj osobi. Takođe je preporučljivo da se da ime da se pominje na Svetoj liturgiji 40 dana jer time činimo najveće dobro za duše naših usnulih.
Za vreme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg, kada su svi krenuli ka crkvi, ona je želela da uđe u hram, ali je neka nevidljiva sila zadržala i nije joj dala da uđe.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.