KAD JE ČOVEK SEBI DŽELAT VEĆI I OD NAJVEĆEG NEPRIJATELJA: Sveti Nikolaj otkriva šta dovodi do nejvećeg duševnog razaranja!
Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, govorio je Sveti Nikolaj.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
U pravoslavlju, pokajanje znači duboku unutrašnju promenu – priznanje greha, iskreno žaljenje i čvrstu odluku da se čovek popravi. Nije to samo osećaj krivice, već povratak Bogu i životu u istini.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce. Pokajanje mu je neizmerno milo jer ono otvara vrata Njegove milosti. Kako je rekao Hristos: „Radost biva na nebu zbog jednog grešnika koji se kaje.“ (Lk 15,7)
Najdublji izraz pokajanja je sveta tajna ispovesti, u kojoj čovek pred sveštenikom priznaje grehe i dobija oproštaj. To je trenutak oslobađanja, nove nade i duhovnog isceljenja.
Pokajanje nije slabost – to je snaga duše da prizna grešku i krene putem dobra. I zato je u Crkvi ono izvor radosti, a ne srama.
Koliko je pokajanje veliko u očima Boga, ža života je isticao i Sveti Nikolaj Velimirović.
"Velika je radost majčina kad vidi sina popravljena. Velika je radost pastira kad nađe izgubljenu ovcu. Velika je radost žene kad nađe izgubljeni dinar. No, sve se to ne može meriti sa radošću Božjom, kad se grešnik pokaje i povrati Bogu".
Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, govorio je Sveti Nikolaj.
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Inače, i kada se porodica useli u kuću, opet se zove sveštenik i izgovara se molitva za blagodat svih ukućana.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Priča o bludnom sinu, poznata i kao priča o izgubljenom sinu, jedna je od najpoznatijih Isusovih priča i govori o mlađem sinu koji od oca uzima svoj deo imanja i onda ga gubi zbog rasipnog života.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.