KAD JE ČOVEK SEBI DŽELAT VEĆI I OD NAJVEĆEG NEPRIJATELJA: Sveti Nikolaj otkriva šta dovodi do nejvećeg duševnog razaranja!
Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, govorio je Sveti Nikolaj.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
U pravoslavlju, pokajanje znači duboku unutrašnju promenu – priznanje greha, iskreno žaljenje i čvrstu odluku da se čovek popravi. Nije to samo osećaj krivice, već povratak Bogu i životu u istini.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce. Pokajanje mu je neizmerno milo jer ono otvara vrata Njegove milosti. Kako je rekao Hristos: „Radost biva na nebu zbog jednog grešnika koji se kaje.“ (Lk 15,7)
Najdublji izraz pokajanja je sveta tajna ispovesti, u kojoj čovek pred sveštenikom priznaje grehe i dobija oproštaj. To je trenutak oslobađanja, nove nade i duhovnog isceljenja.
Pokajanje nije slabost – to je snaga duše da prizna grešku i krene putem dobra. I zato je u Crkvi ono izvor radosti, a ne srama.
Koliko je pokajanje veliko u očima Boga, ža života je isticao i Sveti Nikolaj Velimirović.
"Velika je radost majčina kad vidi sina popravljena. Velika je radost pastira kad nađe izgubljenu ovcu. Velika je radost žene kad nađe izgubljeni dinar. No, sve se to ne može meriti sa radošću Božjom, kad se grešnik pokaje i povrati Bogu".
Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, govorio je Sveti Nikolaj.
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Inače, i kada se porodica useli u kuću, opet se zove sveštenik i izgovara se molitva za blagodat svih ukućana.
Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Srce pravoslavnog odnosa prema grehu jeste pokajanje.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Dešava se, priča otac Dimitrije, da Bog prima dete sebi, jer želi da izbavi njega i njegove bližnje od nekog težeg krsta.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.