U pravoslavnom hrišćanstvu, greh se ne posmatra samo kao prekršaj zakona, već kao duboko duhovno stanje koje udaljava čoveka od Boga, bližnjih i samog sebe. To je rana na duši koja kvari čovekovu prirodu i narušava njegovu zajednicu sa izvorom života – Bogom.
Pravoslavlje greh vidi pre svega kao bolest, a ne kao klasičnu krivicu. Kao što lekar ne osuđuje bolesnika, već mu pomaže da ozdravi, tako i Bog ne osuđuje čoveka grešnika, već ga poziva na pokajanje i duhovno isceljenje.
Srce pravoslavnog odnosa prema grehu jeste pokajanje. Svaka liturgija, svaki post, svaki čin milosrđa usmeren je na unutrašnju obnovu i povratak Bogu. Ispovest, kao sveta tajna, omogućava verniku da, kroz sveštenika, izloži svoje grehe, primi oproštaj i snagu za novi početak.
Prepodobni Varsanufije Optinski je pravio razliku između smrtnih i nesmrtnih grehova, a samo se u jednom razlikovali.
- Postoje smrtni i nesmrtni gresi; smrtni greh je onaj greh u kojem, ako se ne pokaješ i u njemu te zadesi smrt-ideš u pakao, ali ako si se pokajao za njega, on ti se odmah oprašta. Smrtnim se zove zato što zbog njega umire duša i može da oživi samo od pokajanja. Greh je za dušu, kao i telesna rana za telo. Postoje rane koje se mogu lečiti, koje ne donose telu smrt, a postoje i smrtonosne rane. Isto tako i gresi. Smrtni greh ubija dušu, čini je nesposobnom za duhovno blaženstvo - govorio je Prepodobni Varsanufije Optinski i objasnio:
- Ako na primer slepog čoveka stavimo na mesto odakle se pruža divan pogled i pitamo ga: "Zar nije istina da je divan pogled, kakva lepota“, on bi, naravno, odgovorio da ne oseća tu lepotu pošto nema oči, nema vida. Isto to možemo da kažemo o nesposobnosti duše, ubijene grehom, za večno blaženstvo.
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.