ČIM UPADNETE U OČAJANJE, URADITE OVU SITNU STVAR I NAVUĆI ĆETE BLAGODAT BOŽJU! Dobro poslušajte savet Prepodobnog Makarija Optinskog!
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
U središtu hrišćanske vere, kako je propovedao Gospod Isus Hristos, nalazi se ljubav - ne samo prema Bogu, već i prema bližnjem, pa čak i prema neprijatelju. U tom duhu, jedno od najjasnijih i najvažnijih Hristovih učenja jeste ono o neosuđivanju: "Ne sudite, da vam se ne sudi“ (Matej 7,1).
Ove reči nisu savet već zapovest, koje se nijedan pravoslavni hrišćanin ne sme odreći.
Iako je Gospod onaj kome je data vlast da jedini sudi svetu, i njegov pristup grešnicima bio je uvek obeležen milošću, razumevanjem i pozivom na pokajanje. Kada su pred njega doveli ženu uhvaćenu u preljubi, spremni da je kamenuju po zakonu, Isus nije podržao njihovu osudu. Umesto toga, izgovorio je čuvene reči: "Ko je od vas bez greha, neka prvi baci kamen“ (Jovan 8,7). Time je pokazao da čovek nema pravo da zauzima Božije mesto, jer samo Bog vidi srce i zna prave okolnosti nečijeg pada.

Pravoslavna crkva uči da je osuda drugoga duhovno opasna, jer vodi u gordost i udaljava nas od sopstvenog pokajanja. Sveti oci, naročito monaška tradicija, neprekidno upozoravaju da se ne bavimo tuđim gresima, nego svojim. Sv.eti Jovan Lestvičnik piše: "Onaj koji osuđuje grešnika, sam je gori od njega“, a starac Pajsije Svetogorac savetuje: "Ako ne možeš da pohvališ, bar ne osuđuj.“
Osuda nije isto što i rasuđivanje. Hrišćanin jeste pozvan da razlikuje dobro od zla, ali ne da uzima ulogu sudije nad dušom bližnjeg. Jer samo Bog zna svačije unutrašnje rane i borbe. On nas poziva da pomognemo, a ne da preziremo.
U vremenu kada često donosimo brze i nepromišljene zaključke o drugima, jedna priča oca Gojka Perovića predstavlja snažno upozorenje da nikada ne treba suditi nikome, jer ne znaš ni njegovu priču, ni šta mu je u srcu..
Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
Naime, dok je stajao pored ćivota Svetog Vasilija Ostroškog u manastiru Ostrog, ušetao je mladić koji je nosio limenku soka sa sobom.
Gledajući u njega, otac Gojko je prvo pomislio koliko je mladić nevaspitan i u skladu sa tim i počeo je u sebi da razmišlja.
- ... Ali, kažem sebi: "Aajde, neću ništa da mu pričam. Ajde da sad ne pravimo svađu"... pa, ako baš krene onu limenku da stavi, Bože oprosti, na ćivot - onda ću da reagujem.
Kaže da je ozbiljno pomislio da će mladić limenku spustiti na ćivot Svetog Vasilija i da je već u sebi nastavio sa osudama.
- Mislim se i govorim u sebi: "Magarče jedan, je l' im'o iko da te nauči kako se ulazi u crkvu?! Pa, je li moguće da ne znaš da ne treba ta limenka da se unosi kod mošti Svetog Vasilija?! Pa, đe ti je pamet!? Jesi li glup, jesi li lud...".
Kaže da je potom usledilo nešto što ga je i otreznilo i postidelo. Mladić mu je, naime, prišao i pitao:
- Oče, je li vruće?
Kad mu je odgovorio da jeste, mladić mu je pružio limenku i rekao:
- Evo malo soka da se osvežite.
- Eto kako srce radi, kako duša radi... a sve ti se čini ti to radiš iz najveće pobožnosti: on je grešnik, on nosi limenku, ja sam sveštenik, ja ga osuđujem - i to s pravom! Pogledajte kako može čovek da se prevari! - zaključio je otac Gojko.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega. Suština odnosa prema grehu nije u osudi, već u mogućnosti spasenja. Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog. Tri hiljade ljudi na ovaj dan poverovalo je propovedi apostola i krstilo se.
ČIM UPADNETE U OČAJANJE, URADITE OVU SITNU STVAR I NAVUĆI ĆETE BLAGODAT BOŽJU! Dobro poslušajte savet Prepodobnog Makarija Optinskog!
KAD VAS POKRADU, URADITE OVO I BOG ĆE VAM VRATITI DESET PUTA VIŠE: Prepodobni Josif otkrio ono što malo ko zna
OVO JE NAJKRAĆI PUT DA SE DOBIJE OPROŠTAJ GREHOVA! Sveti Jovan Lestvičnik kaže da samo jednu stvar treba da prestanete da radite
I DANAS JE CRVENO SLOVO! Srpska pravoslavna crkva obeležava Duhovski utorak!
Pouka Svetog Filareta Moskovskog koja otvara put ka unutrašnjem miru, ljubavi i duhovnoj snazi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Objava Sanije Ameti na Instagramu pokrenula je višegodišnji sudski postupak i duboku društvenu raspravu: švajcarsko pravosuđe ocenilo je da je povređena sloboda veroispovesti.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.