ZAŠTO SE LJUDI PLAŠE SMRTI: Odgovor starca Jefrema Arizonskog već dugo se prepričava!
Iako pravoslavlje uči da smrt vodi u večni život, mnogi ljudi je i dalje doživljavaju kao nešto strašno.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Prema pravoslavnom učenju, smrt nije kraj, niti tragedija, već prelazak duše iz privremenog života u večni.
Ipak, ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu. Teška je jer prekida zemaljske veze, odvaja od voljenih i svega poznatog. Teška je i za one koji ostaju, jer gubitak bližnjeg donosi bol i prazninu koju ništa zemaljsko ne može ispuniti.
Ali, iako je smrt neizbežna, pravoslavlje nas uči da čovek može učiniti nešto da ona bude lakša — i njemu samome, i onima koji iza njega ostaju.
Da bi smrt bila smiraj, a ne kraj, čovek treba da za sobom ostavi trag ljubavi, dobrote i dela učinjena iz srca. Tek tada smrt gubi svoju težinu, jer ono što je čovek stvorio iz ljubavi prema drugima nastavlja da živi i posle njega.
O tome je divno govorio starac jeromonah Arsenije Streljcov:
- Svaki čovek, pre nego što umre, mora nešto da ostavi iza sebe, nekakav trag. To može biti kuća koju je sagradio sopstvenim rukama, drvo koje je zasadio, knjiga koju je napisao... No, šta god je ostavio za sobom, to mora biti nešto što je uradio, ne radi sebe, već radi drugih ljudi. Sve što su tvoje ruke stvorile, biće pečat koje će ostati posle tvoje smrti.
Ljudi će, kako je objasnio starac Arsenije, posmatrati delo tvojih ruku i ti ćeš i dalje živeti u radosti koju si im pričinio.
- Nije važno šta ćeš stvoriti, važan je tvoj trud i ljubav. Tvoje delo će u sebi nositi delić tebe, ukoliko si ga napravio zarad Boga i ljubavi prema ljudima. Najvažnije je pomagati drugima, olakšati im bremena i moliti se za njih.
Iako pravoslavlje uči da smrt vodi u večni život, mnogi ljudi je i dalje doživljavaju kao nešto strašno. U osnovi hrišćanske vere je nada u Vaskrsenje - verovanje da ćemo svi vaskrsnuti i živeti večni život u Carstvu nebeskom. Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života. On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir. Budi deo Religija.rs zajednice.
ZAŠTO SE LJUDI PLAŠE SMRTI: Odgovor starca Jefrema Arizonskog već dugo se prepričava!
DA LI JE GREH PLAKATI KAD NEKO UMRE: Sveti oci iznenadili odgovorom
DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
ŠTA SE DEŠAVA OD TREĆEG DO DEVETOG DANA POSLE SMRTI! Otac Stefan otkriva da rajska naselja nisu mit i koga ćemo tamo sresti!
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Koliko god vera učila da duša nastavlja da živi pred licem Božjim, bol zbog odlaska najbližih ostaje dubok i težak.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.