ZAŠTO SE LJUDI PLAŠE SMRTI: Odgovor starca Jefrema Arizonskog već dugo se prepričava!
Iako pravoslavlje uči da smrt vodi u večni život, mnogi ljudi je i dalje doživljavaju kao nešto strašno.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Prema pravoslavnom učenju, smrt nije kraj, niti tragedija, već prelazak duše iz privremenog života u večni.
Ipak, ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu. Teška je jer prekida zemaljske veze, odvaja od voljenih i svega poznatog. Teška je i za one koji ostaju, jer gubitak bližnjeg donosi bol i prazninu koju ništa zemaljsko ne može ispuniti.
Ali, iako je smrt neizbežna, pravoslavlje nas uči da čovek može učiniti nešto da ona bude lakša — i njemu samome, i onima koji iza njega ostaju.
Da bi smrt bila smiraj, a ne kraj, čovek treba da za sobom ostavi trag ljubavi, dobrote i dela učinjena iz srca. Tek tada smrt gubi svoju težinu, jer ono što je čovek stvorio iz ljubavi prema drugima nastavlja da živi i posle njega.
O tome je divno govorio starac jeromonah Arsenije Streljcov:
- Svaki čovek, pre nego što umre, mora nešto da ostavi iza sebe, nekakav trag. To može biti kuća koju je sagradio sopstvenim rukama, drvo koje je zasadio, knjiga koju je napisao... No, šta god je ostavio za sobom, to mora biti nešto što je uradio, ne radi sebe, već radi drugih ljudi. Sve što su tvoje ruke stvorile, biće pečat koje će ostati posle tvoje smrti.
Ljudi će, kako je objasnio starac Arsenije, posmatrati delo tvojih ruku i ti ćeš i dalje živeti u radosti koju si im pričinio.
- Nije važno šta ćeš stvoriti, važan je tvoj trud i ljubav. Tvoje delo će u sebi nositi delić tebe, ukoliko si ga napravio zarad Boga i ljubavi prema ljudima. Najvažnije je pomagati drugima, olakšati im bremena i moliti se za njih.
Iako pravoslavlje uči da smrt vodi u večni život, mnogi ljudi je i dalje doživljavaju kao nešto strašno. U osnovi hrišćanske vere je nada u Vaskrsenje - verovanje da ćemo svi vaskrsnuti i živeti večni život u Carstvu nebeskom. Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života. On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
ZAŠTO SE LJUDI PLAŠE SMRTI: Odgovor starca Jefrema Arizonskog već dugo se prepričava!
DA LI JE GREH PLAKATI KAD NEKO UMRE: Sveti oci iznenadili odgovorom
DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
ŠTA SE DEŠAVA OD TREĆEG DO DEVETOG DANA POSLE SMRTI! Otac Stefan otkriva da rajska naselja nisu mit i koga ćemo tamo sresti!
U vremenu koje nas uči da živimo kao da je sve ovde i sada, pravoslavna vera podseća na nešto sasvim drugo — da ovaj svet, ma koliko bio važan, nije kraj.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
Čovek se vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Hrskave kore i bogati fil od sira, spanaća, šunke i malidžana – recept za slavski rolat koji će vaš sto učiniti nezaboravnim.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.