SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
U svetu koji svakim danom sve haotičniji, u kome ljudi trče za vremenom koje im stalno izmiče, sve je teže pronaći trenutak tišine - onaj u kojem čovek može da zastane, udahne i oslušne sopstveno srce.
U toj potrazi za mirom, često zaboravimo da duševni mir ne dolazi spolja, već da se rađa iznutra, u tišini duše koja zna ko je i kuda ide. Nije uvek potrebno da odemo daleko da bismo pronašli smisao; nekada je dovoljno da se okrenemo sebi, da pogledamo oko sebe i uočimo lepotu u jednostavnosti svakodnevnog života.
Svet nas neprestano uči da jurimo za uspehom, za priznanjem, za materijalnim stvarima koje bi, navodno, trebalo da ispune prazninu u nama. Ali, čovek ne postaje srećan onim što poseduje, već onim što nosi u srcu. Ljubav, vera, dobrota i mir - to su vrednosti koje ne blede, i koje nas čine istinski bogatima, čak i kada nemamo mnogo.
Možda je vreme da se vratimo sebi, da pronađemo tišinu među bukom, da naučimo da budemo zahvalni na svakom jutru, svakom osmehu, svakom dodiru svetlosti koji nas podseća da nismo sami. Jer, mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Patrijarh Pavle je to jednostavno, a duboko, rekao:
"Gde god da pođeš, ako ideš čistim srcem, Bog je već tamo. Ostani gde te duša ne boli, a idi tamo gde povetarac blago miluje i gde srce zna da je kod kuće. Jer, nije važno vest, nego mir koji nosiš u sebi."
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Jednostavnost patrijarha Pavla bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
U svojoj besedi za ponedeljak 8.sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički upozorava na posledice zaobilaženja Boga – i otkriva jedini put do istinske blagodati.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.