Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
Savremeni čovek, okružen haosom svakodnevice, informacijama, brigama i neprekidnom trkom za sigurnošću i priznanjem, duboko u sebi žudi za nečim što mu stalno izmiče - za duhovnim mirom. Ne onim površnim, koji zavisi od spoljnih okolnosti, već za istinskom tišinom duše u kojoj nestaju nemiri i strahovi i dolazi osećaj smisla.
Ipak, iako je čežnja sveprisutna, malo ko zna kako da do tog mira dođe. Ljudi ga traže u psihološkim tehnikama, u kontroli misli, u povlačenju iz sveta, u privremenim zadovoljstvima, ali duhovni mir ostaje nedostižan. Čak i kad sve izgleda "kako treba“ - mir ne dolazi.
youtube/printscreen/HramTelevizija
Arhimandrit Sava Janjić
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom. Ne dolazi spolja, već iznutra, kada se čovek sabere, kada umiri misli, kada prestane da robuje prošlosti i strepi od budućnosti, kada nauči da živi u blagodati sadašnjeg trenutka i da prima sve kao dar.
Upravo o tome je za emisiju "Vrlinoslov" nedavno govorio arhimandrit Sava Janjić, iguman manastira "Dečani":
- Kao i ljubav, i mir dolazi kao dar od Boga. Mir nije proizvod okolnosti ovoga sveta. Zato je mir Božji upravo ono što dolazi od samog Boga. To je dejstvo Božje, koje se daje bezuslovno. Ono postoji u dubini našeg postojanja, ali je pokriveno, odnosno sakriveno našim nemirnim mislima, strahovima, brigama, žaljenjima za onim što je bilo, brigama šta će biti i osećajem nezahvalnosti prema onome što biva - objasnio je on.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.