TANJUG AP Vadim Ghirda/wikipedia/Elserbio00/ TANJUG AP Bilal Hussein
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
U svakodnevnim razgovorima, na društvenim mrežama, pa čak i u pesmama, ljudi širom sveta ponavljaju da samo čeznu za mirom - mirom u porodici, mirom u duši i mirm u svetu.
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
U poslednjih nekoliko godina, svet je svedočio porastu nasilja, oružanih sukoba, političkih kriza i polarizacije među narodima. Od globalnih ratnih žarišta, preko svakodnevnog nasilja na ulicama, do dubokih podela unutar društava - pitanje se logično nameće: kako je moguće da svi čeznu za mirom, a svet tone u sve veći haos?
Ovog problema se dotakao i arhimantrit Sava, iguman manastira Visoki Dečani, u emisiji "Vrlinoslov" na TV Hram i pokušao da objasni ovaj, slobodno se može reći, paradoks.
Maria Paina/Shutterstock, Gorodenkoff/Shutterstock
Danas se svi mole za mir, a mira nigde
- Kao i ljubav, i mir dolazi kao dar od Boga. Mir nije proizvod okolnosti ovoga sveta, jer danas se kao nikada toliko govori o miru, a mira nigde nema. Nikada nije bilo više ratova, nikada nije bilo više nesloge, raznih animoziteta, sukoba među ljudima. Zato je mir Božji upravo ono što dolazi od samog Boga. To je dejstvo Božje, koje se daje bezuslovno i koje zaista postoji u dubini našeg postojanja, ali je pokriveno - istakao je armimandrit Sava pa nastavio:
- Sakriveno je našim nemirnim mislima, strahovima, brigama i žaljenjima zbog onoga što je bilo, brigama šta će biti, kao i osećajem nezahvalnosti prema onome što biva. I zato je čovek u stalnom nekom unutrašnjem sukobu sa sadašnjim trenutkom.
Tanjug Zoran Zestic
Arhimandrit Sava
Objašnjava da je upravo sadašnji trenutak, bez obzira na to koliko ne odgovara nama zbog ovih ili onih razloga, upravo i najlepši, i da bi svi trebalo da ga prihvatimo kao Božji dar.
Objašnjava da kada ne bi bilo tog opiranja i suprotstavljanja onome što je i što ne zavisi od nas, da bi svima bilo bolje.
Kaže da je u tome osnovni problem.
- Onda u čoveku nastaje taj nemir, a samim tim nema ni mira.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve je na početku Velikogospoјinskog posta izrazio zabrinutost zbog nemira i podela i pozvao narod da prekine sukobe i okrene se miru, ljubavi i jedinstvu, uz molitvu Presvetoj Bogorodici da zaštiti sve koji čeznu za mirom.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.