ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
U poslednje vreme sve češće se može čuti kako se ljudi žale na osećaj pritiska u grudima, gušenja, nelagode ili napetosti u predelu srca. Iako medicina ima svoje objašnjenje za ovakve simptome – najčešće povezujući ih sa stresom, anksioznošću, problemima sa srcem ili disajnim putevima – sve više se govori i o dubljem, duhovnom uzroku koji moderne dijagnoze često ne obuhvataju.
Savremeni način života – ubrzan tempo, stalna dostupnost, preopterećenost informacijama i život bez unutrašnjeg mira – dovodi do toga da čovek sve ređe zastane i preispita kako mu je zaista u duši. U toj trci, neretko se nagomilavaju razdražljivost, teskoba, potisnuti bes i osećaj nemoći, što ne ostaje bez posledica po telo. Srce – kao fizički, ali i simbolički centar čoveka – često prvo reaguje.
Pravoslavna duhovnost, sa druge strane, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane. Prema tom pogledu, unutrašnji nemir, zlopamćenje, nerazrešeni konflikti, pa i duhovna zapuštenost, mogu se odraziti kroz telesne simptome – uključujući i pomenuti pritisak u grudima.
Sveti Jovan Kronštatski je u svoje vreme baš o tome govorio.
"Kada je čovek razdražljiv i odiše zlobom, jasno oseća u svojim grudima prisustvo neprijateljske, zle sile; njeno dejstvo u duši je potpuno suprotno onome što govori Spasitelj o Svome prisustvu: Jaram je moj blag i breme je moje lako (Mt. 11, 30). Kada je ta sila prisutna osećaš se užasno mučno i teško – i duševno i telesno".
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
U osnovi ovog greha nalazi se prekid duhovne veze s Bogom i okretanje nepoznatim silama, koje Crkva jasno identifikuje kao demonske.
Zlopamtljivost i zloba se u hrišćanskoj tradiciji prepoznaje kao ozbiljan greh koji razara i pojedinca i zajednicu.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Stres, potisnute emocije, strahovi i nerazrešeni konflikti ostavljaju trag, ne samo na duši, već i na telu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Hrskave kore i bogati fil od sira, spanaća, šunke i malidžana – recept za slavski rolat koji će vaš sto učiniti nezaboravnim.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.