ČIME GOSPODA NAJVIŠE RADUJEMO, A ČIME DO SRŽI VREĐAMO: Sveti Jovan Kronštatski o Božjoj blagadati i kako se ona gubi
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
U poslednje vreme sve češće se može čuti kako se ljudi žale na osećaj pritiska u grudima, gušenja, nelagode ili napetosti u predelu srca. Iako medicina ima svoje objašnjenje za ovakve simptome – najčešće povezujući ih sa stresom, anksioznošću, problemima sa srcem ili disajnim putevima – sve više se govori i o dubljem, duhovnom uzroku koji moderne dijagnoze često ne obuhvataju.
Savremeni način života – ubrzan tempo, stalna dostupnost, preopterećenost informacijama i život bez unutrašnjeg mira – dovodi do toga da čovek sve ređe zastane i preispita kako mu je zaista u duši. U toj trci, neretko se nagomilavaju razdražljivost, teskoba, potisnuti bes i osećaj nemoći, što ne ostaje bez posledica po telo. Srce – kao fizički, ali i simbolički centar čoveka – često prvo reaguje.
Pravoslavna duhovnost, sa druge strane, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane. Prema tom pogledu, unutrašnji nemir, zlopamćenje, nerazrešeni konflikti, pa i duhovna zapuštenost, mogu se odraziti kroz telesne simptome – uključujući i pomenuti pritisak u grudima.
Sveti Jovan Kronštatski je u svoje vreme baš o tome govorio.
"Kada je čovek razdražljiv i odiše zlobom, jasno oseća u svojim grudima prisustvo neprijateljske, zle sile; njeno dejstvo u duši je potpuno suprotno onome što govori Spasitelj o Svome prisustvu: Jaram je moj blag i breme je moje lako (Mt. 11, 30). Kada je ta sila prisutna osećaš se užasno mučno i teško – i duševno i telesno".
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
U osnovi ovog greha nalazi se prekid duhovne veze s Bogom i okretanje nepoznatim silama, koje Crkva jasno identifikuje kao demonske.
Zlopamtljivost i zloba se u hrišćanskoj tradiciji prepoznaje kao ozbiljan greh koji razara i pojedinca i zajednicu.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Stres, potisnute emocije, strahovi i nerazrešeni konflikti ostavljaju trag, ne samo na duši, već i na telu.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.