U osnovi ovog greha nalazi se prekid duhovne veze s Bogom i okretanje nepoznatim silama, koje Crkva jasno identifikuje kao demonske.
Pravoslavna crkva zauzima jasan i strogo negativan stav prema odlasku kod vračara, gatarâ, hodža, kao i prema svim oblicima gatanja, gledanja u šolju, prizivanja duhova, astrologije i sličnih praksi.
Takve radnje smatraju se ozbiljnim grehom jer predstavljaju traženje pomoći i odgovora izvan Boga. Osoba koji kreće tim putem pokazuje da nema poverenje u Božiju volju i promisao, već pokušava da reši svoje probleme oslanjajući se na sile koje nisu od Boga, a time duhovno zalazi na vrlo opasno područje.
U osnovi ovog greha nalazi se prekid duhovne veze s Bogom i okretanje nepoznatim silama, koje Crkva jasno identifikuje kao demonske. Demoni, kao duhovna bića, imaju sposobnost da manipulišu informacijama, izazivaju lažna čuda i prividna "otkrovenja", ne bi li zavarali čoveka i odvukli ga s puta spasenja.
shutterstock.com
Crkva gatanje i vračanje smatra veoma opasnim
Pravoslavno učenje upozorava da nije važno da li neko kod vračara ide iz znatiželje, očaja, straha, tuge ili u nadi da će pomoći sebi ili drugome. Motiv ne opravdava sredstvo, jer se time otvaraju vrata silama koje čovek ne razume i nad kojima nema vlast.
Iskustvo Crkve svedoči da takve duhovne avanture često ostavljaju ozbiljne posledice po dušu, a neretko i po um i telo.
freepik
Iskustvo Crkve pokazuje da odlazak kog gatara ostavlja ozbiljne posledice po dušu
Otac Nikola Todorović, starešina Hrama Svetog Arhangela Mihaila u starom gradu u Herceg Novom, u emisiji "Pitanja i odgovori” na TV Hram pričao je da je upravo ovaj greh uzrok mnogih duševnih bolesti.
- Imao sam blagoslov da par puta godišnje odem na Ostrog, da budem kod sveca. I to je jedna prilika da se sretnete sa mnogo takvih (duševno obolelih) ljudi. Onda posle odemo na ispovest i videte da većina tih duševnih problema i bolesti je posledica toga. Ili su žene bile na abortusima ili su bile kod hodža, gatara, vračara, To su strašne stvari - rekao je on pa prepričao samo jedno iskustvo, koje potkrepljuje tvrdnju Crkve, da se nikako ne ide i ne traži pomoć ni od koga, izuzev od Boga:
Printscreen TV Hram
Otac Nikola Todorović
- Baš sam tada imao jedan slučaj da su doveli jednog mladića koji je bio vezan, četvoro su ga držali. To je bio potresan prizor, bio sam tada dežurni sveštenik. Ispuštao je neke krike, to je nestvarno izgledalo. I kad sam pročitao molitvu, pomolili se Svetom Vasiliju i Gospodu, on se u jednom momentu umirio, tresao se, da ne pričam sad detalje, i kad se probudio iz tog bunila, oni su rekli da su išli god gatara i vračara. Može čovek u sekundi da izgubi razum. Prizivanje duhova, gledanje u šolju, to su isto veoma opasne stvari.
Uspešna žena u inostranstvu, unapređenje u karijeri, neplanirana trudnoća – i odluka koja je već bila doneta. Sve do trenutka kada se, doslovno, dogodio Božiji dodir. Dirljiva priča o veri, savesti i čudu koje menja čoveka iz korena.
Dok Zapad traži smisao u promenama i modernizaciji, mladići sa juga Sjedinjenih Američkih Država pronalaze duboku duhovnu slobodu i zajedništvo u drevnoj Crkvi koja čvrsto stoji na svetootačkim vrednostima i ne podleže prolaznim trendovima.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.