Duhovna riznica 01.08.2025 | 14:19

“STRUJNI UDAR ME JE SPREČIO DA NAPRAVIM GREH”: Potresno i poučno svedočanstvo o Božjem znaku koji je spasio jedan život

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
“STRUJNI UDAR ME JE SPREČIO DA NAPRAVIM GREH”: Potresno i poučno svedočanstvo o Božjem znaku koji je spasio jedan život
shutterstock/Tiko Aramyan, freepik

Uspešna žena u inostranstvu, unapređenje u karijeri, neplanirana trudnoća – i odluka koja je već bila doneta. Sve do trenutka kada se, doslovno, dogodio Božiji dodir. Dirljiva priča o veri, savesti i čudu koje menja čoveka iz korena.

Na dečjem igralištu u Vašingtonu, usred razdragane graje mališana koji govore ruski i veselo se smeju, dogodilo se jedno poznanstvo koje će se kasnije pretvoriti u svedočanstvo o veri, milosti i snazi majčinske ljubavi. Ruska novinarka Aleksandra Gripas tada je prvi put srela Ninu, majku šestogodišnje devojčice Lare. Gotovo u prolazu, Nina je izgovorila rečenicu koja je zauvek promenila tok tog susreta:

– Slava Bogu za sve! Jer Larina ćerkica možda danas ne bi ni postojala…

Na prvi pogled, Nina deluje kao još jedna uspešna žena u dijaspori. Ali njena priča krije mnogo dublju poruku – onu koja ne dolazi iz razuma, već iz srca.

Unapređenje koje je donelo dilemu

Kako svedoči Aleksandra Gripas za portal pravoslavie.ru, sedam godina ranije Nina je dočekala dugo priželjkivanu vest – ponuđena joj je rukovodeća pozicija u jednoj velikoj banci, sa svim pogodnostima koje uz to idu. Sa suprugom je slavila, potpisala ugovor, planirala budućnost – a već sutradan saznala da je trudna, u četvrtoj nedelji.

Natalia Deriabina/Shutterstock
Majka i dete, ilustracija

 

Trudnoća nije bila planirana. Njih dvoje jesu želeli decu, ali "ne još sada". Govorili su sebi: "nije vreme". Karijera je bila u usponu, a privatna firma ne prašta porodiljska „zastajkivanja“. Internet portali nudili su racionalna, hladna rešenja: vakumski abortus, brz i „bezbedan“, pokriven osiguranjem.

Odluka je, naizgled razumno, doneta. Roditeljima ništa nisu rekli – znali su da bi ih pokušali odgovoriti. Termin je zakazan. Slobodan dan uzet. Ostalo je samo da srede stan i sačekaju datum…

Udar koji je zaustavio greh

Dan pre planiranog abortusa, Nina je menjala sijalicu na omiljenom abažuru. Ruke su joj bile vlažne, žurila je, a kabl je još bio u utičnici – i dogodilo se. Udar struje ju je oborio. Neprijatna, bodljikava bol prostrujala je kroz celo telo. U strahu i drhtavici pozvala je muža. Kada je došla sebi, prvo pitanje koje su oboje izgovorili bilo je:

– A dete? Da li je dete dobro?

Odmah su otišli u bolnicu. Ultrazvuk je pokazao – sve je u redu. I majka i dete – bez posledica. Na povratku kući, u tišini, gledali su jedno drugo i shvatili: *sutra bismo ubili sopstveno dete.*

– Znači, sutra idemo da ga izbacimo, pa da mirno nastavimo dalje? Letovanje, garderoba, pokloni za roditelje u Rusiji... I to je normalno?

Nešto ih je tada zaustavilo. I to „nešto“ nije bila slučajnost. Bila je to – Ruka Božija.

Prvi koraci ka veri

Nina je odmah pozvala kliniku i otkazala abortus. Kazna zbog otkazivanja je stigla, ali službenici na šalteru kratko je odbrusila:

– Zar stvarno mislite da ću zbog kazne otrčati da ubijem dete koje nosime?

Tada su i roditeljima rekli istinu. Najpre je usledilo iznenađenje, a zatim i blagoslov. Majka nije štedela reči:

– Ostavi tu poziciju! Posao se može naći. A dete – dete ne možeš vratiti!

Schutterstock/Evgeny Atamanenko
Majka i dete, ilustracija

 

Roditelji su ih uputili na ono najvažnije – da odu u crkvu, zapale sveću Presvetoj Bogorodici i Svetom Nikoli, da se pomole i zahvale što ih je „udar struje zaustavio pre nego što učine greh koji se ne može ispraviti“.

Od tog dana, Nina i njen muž počinju da odlaze u pravoslavni hram u Vašingtonu. Ispovedaju se, pričešćuju, mole se. Vraćaju se veri koju su u detinjstvu primili – a životom zanemarili.

Posao je sačekao – vera nije

Za razliku od njihovih strahova, poslodavci su Ninu dočekali sa razumevanjem. Sve dok je savesno obavljala zadatke, niko joj nije pravio probleme. A i ako zatreba – nudila se mogućnost prelaska na manje odgovornu poziciju.

Nina je nastavila da radi. Osećala se dobro. I svake nedelje, sa zahvalnošću i suzama u očima, odlazila u crkvu. Zahvaljivala je Presvetoj Bogorodici za onaj udar struje koji joj je promenio život.

Danas njena ćerkica Lara pažljivo i ozbiljno stoji pred ikonama, pali sveće, krsti se. Nedeljom oblači najlepšu haljinicu i požuruje roditelje – da ne zakasne na Svetu Liturgiju.

A Nina? Nina danas čeka drugo dete. Ova nova trudnoća došla je u njihov dom – sa molitvom i radošću.

U svetu u kojem se uspeh često meri karijerom, a ne ljubavlju, svedočanstvo ove majke podseća nas da nije svaka odluka plod razuma. Ponekad je potrebno da nas nešto „prodrma“ – da bismo se prenuli, oslušnuli svoje srce i sagledali ono što zaista vredi. Jer život – svaki život – nije prepreka. On je dar. Najveći.