TELO KOJE JE POBEDILO SMRT: Vladika Nikolaj o čudu koje zbunjuje i fascinira
U besedi za četvrtak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovu silu koja ne samo što pobedjuje smrt, nego otvara put svakome ko veruje.
U besedi za četvrtak 4. nedelje Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Hristos menja običnog čoveka u naslednika, dajući mu moć da vlada sobom, svojim mislima i svetom oko sebe.
Između kolevke i prestola ne stoji samo vreme, već i svest o tome ko smo i kome pripadamo. U besedi za četvrtak 4. nedelje Velikog posta, vladika Nikolaj Velimirović razmatra upravo ovu razliku između onoga koji nosi ime naslednika i onoga koji je rob. Njegove reči ne ostaju u apstrakciji, već pogađaju pravo u srž hrišćanskog poziva: da iznutra uzrastemo do dostojanstva koje nam je darovano, ali koje ne postaje stvarnost bez ličnog podviga.
Dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba. (Gal. 4. 1)
Dok je carević u kolevci, šta je on bolji od sina robova? Niti je telo njegovo bolje, niti misli njegove uzvišenije, niti želje njegove čistije. Kakav je sin carev, takav je i sin robov, takav i sin prosjakov. I za nekoliko godina sin carev ne razlikuje se od sina roba.
Kada pak sin carev poraste i sa punom svešću o svom dostojanstvu primi vlast nad carevinom, a kada sin robov poraste i sa punom svešću podlegne jarmu ropskom, tada se vidi ogromna razlika. Tada se objavljuje jasno da naslednik i rob nisu jednaki, jer rob ima da robuje, a car da gospodari.
Tako je i s hrišćaninom i nehrišćaninom, hoće apostol da kaže. Nehrišćanin robuje prirodi, hrišćanin vlada prirodom. I nehrišćanski period istorije roda ljudskog pokazuje kako je čovek bio rob stihija, rob tela, rob idola i tvorenja. A hrišćanski period istorije roda ljudskog pokazuje kako je čovek gospodar i vlastelin, plemić carskoga roda i naslednik svega.
Čak i oni koji su znali za jednoga istinitog Boga, kao što su bili Izrailjci, nisu bili prema Bogu kao deca i naslednici prema ocu svome, nego kao robovi i sluge prema gospodaru i sudiji.
A kad se navrši vreme, i dođe na zemlju Sin Božji Jedinorodni, On učini da primimo posinaštvo i da Duhom Božjim oslovljavamo Boga: Avva Oče!
Što dođe, braćo, Hristos na zemlju? Da nas učini boljim od robova, da nam da pravo sinova i dužnost gospodara. Pravo sinova jeste da imenom Hristovim zovu Boga Ocem, a dužnost je gospodara da vlada nad sobom, nad svojim telom, nad svojim mislima i željama i nad svom prirodom oko sebe.
Sine Božji Jednorodni, Tvojom milošću i žrtvom mi smo primili posinaštvo; o pomozi nam da ga Tvojom pomoći u čistoti i istini održimo do kraja. Tebi slava i hvala u vekove. Amin.
U besedi za četvrtak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovu silu koja ne samo što pobedjuje smrt, nego otvara put svakome ko veruje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
Svaka reč besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu 4. sedmice Velikog posta pokazuje da bez prisustva Spasitelja, ni najveći trud ne donosi plod – a s Njim, i najdublja mora postaju izvor blagoslova.
U besedi za subotu 10. sedmice po Duhovima, svetitelj ukazuje na razliku između čoveka koji još nije spoznao istinu i onoga koji ju je upoznao, pa joj svesno okrenuo leđa.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da oni koji najglasnije obećavaju slobodu često sami robuju svojim strastima, pozivajući vernike da po životu, a ne po rečima, prepoznaju lažne učitelje.
U besedi za četvrtak 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na gordе i lažljive reči koje mogu zavesti neiskusne u veri i poziva hrišćane na duhovnu budnost i rasuđivanje.
U besedi za sredu 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji spolja mogu ostaviti utisak vrednosti i snage, ali u sebi nemaju duhovni plod, istinu i čistotu srca.
Svetogorski starac podseća da Hristos ni čoveka koji je sagrešio ne prestaje da poziva na pokajanje, borbu i povratak Njemu.
Smisao će se otkriti onda kada Gospod blagoslovi da ga vidimo, tvrdi otac Andrej.
Verujem da svako ko iskreno čini znak krsta i izgovara te reči zaista želi takav kraj, istakao je otac Danil.
Ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija, već način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija, već način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.