ZABORAVITE PEKARU: OVE PUNJENE VLAŠKE PALAČINKE PRAVE SE LAKO, A NESTAJU ZAČAS! Bez jaja, bez mleka, a pun pogodak
Jednostavna priprema i bogat ukus čine ih savršenim rešenjem za doručak ili večeru kada je potrebno nešto zasitno i domaće.
O podmuklom uticaju, koji zavist ima na ljudsku dušu, govorio je i Sveti vladika Nikolaj Velimirović.
Otac Ljuba Ranković, podelio je važnu poruku sa brojnim vernicima - koji ga prate i na društvenoj mreži Instagram.
Postavio je važno pitanje svojim pratiocima, a onda dao i odgovor na njega citirajući velikane, koji su prepoznali težninu tematike - koja je bila povod njegovog obraćanja.
- Koji greh čini čoveka đavolom? Odgovor je - zavist. Sveti Vasilije Veliki piše: "Može li šta biti pogubnije od te bolesti - od zavisti, to je pustošenje života, skrnavljenje prirode, mržnja prema onome što nam je dato od Boga, protivljenje Bogu nesnosno zlo, nauk zmji, demonski pronalazak, iščadije neprijatelja, zaruke adskih muka."

Potom se otac Ljuba osvrnuo na poruku, koju nam je ostavio Sveti Jovan Zlatousti.
- A Sveti Jovan Zlatousti veli sledeće: "Zavist čoveka čini đavolom, divljim demonom, tako se zbilo i prvo ubistvo u raju - kada je Kajin ubio Avelja."

Podsetio je da je o zavisti govorila i književnica Isidora Sekulić.
- A mudra Isidora Sekulić sažela je to u poučnu sentencu: "Ono što ja nemam nije nešto što drugi ima - nego ono što meni nije dato."
Za kraj otac Ljuba poručuje samo jedno:
- Čuvajte se zavisti - adske zmije.

O podmuklom uticaju, koji zavist ima na ljudsku dušu, govorio je i Sveti vladika Nikolaj Velimirović.
"Zavidi li lekar bolesniku? Ne zavidi. Ni pravednik ne zavidi grešniku. Ako ne znaš da li si pravedan, ispitaj srce svoje: da li zavidiš grešniku? Ako zavidiš, onda nisi pravednik; ako ne zavidiš - onda se raduj, pravedniče Božji. Bolesnik bolesniku može zavideti; bolesnik zdravom može zavideti - ali zdrav bolesnome ne zavidi. Ni pravedan grešnom ne zavidi. Lekar poznaje smrtonosnu bolest kod svog bolesnika i, znajući to, sažaljeva ga - a ne zavidi mu. I pravednik poznaje bolest greha, jezovitu i smrtonosnu, pa ne zavidi grešniku, nego sažaljeva ga."
BONUS VIDEO: Iguman Mihailo iz manastira Svetih arhangela kod Prizrena o iskušenjima života na Kosovu i Metohiji
U besedi za sredu 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da svi narodi moraju stati pred Hrista, a ono što danas odlučimo o veri oblikuje večnu sudbinu svakog od nas.
Veliki pravoslavni svetitelj objašnjava zašto zlopamćenje uništava život.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Dok dnevni list „Srpski telegraf“ slavi deset godina rada, portal Religija.rs se priprema za drugu godišnjicu, nastavljajući dijalog o veri, identitetu i društvu sa novim idejama i sadržajem.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
Vest o prodaji proizvoda sa hrišćanskim simbolima izazvala je šok među vernicima, otvarajući pitanje granica poštovanja svetinje i zloupotrebe vere u ime „slobode izražavanja“.
Miris tamjana i tiha molitva ispunili su Saborni hram u Prijepolju dok su sabrani pominjali decu, žene i vojnike čija imena i dalje žive u srcima zajednice.