Duhovna riznica 01.08.2025 | 21:56

ISTORIJSKI PRESEDAN U CRKVENOM SVETU: Prvi put u hrišćanstvu jedna Crkva dozvolila "brak" s više partnera u isto vreme

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ISTORIJSKI PRESEDAN U CRKVENOM SVETU: Prvi put u hrišćanstvu jedna Crkva dozvolila "brak" s više partnera u isto vreme
Shutterstock/Jacob Lund, ANDREAS FISCHER / AFP / Profimedia

Dok su vernici širom Evrope zatečeni, Evangelistička crkva u Nemačkoj odlučuje da ozvaniči poliamorne veze između više odraslih osoba. Pravoslavni pogled na ovu odluku upozorava da kada svetinja postane eksperiment, u opasnosti je sama duhovna osnova čoveka.

Umesto da bude čuvar svetinje braka, jedna hrišćanska zajednica odlučila je da svojim pečatom ovaploti društvenu zbrku savremenog doba. Evangelistička crkva Kurhesen-Valdek iz Nemačke prva je u istoriji hrišćanstva koja je na zvaničnom nivou odobrila blagosiljanje poliamornih zajednica – dobrovoljnih veza više odraslih osoba koje se međusobno poznaju i žive u emocionalno-erotskom odnosu. Odluka je doneta krajem jula 2025. godine i izazvala je snažne reakcije kako u crkvenim krugovima, tako i u javnosti, izveštava portal  baznica.info.

U obrazloženju sinoda ove regionalne crkve navedeno je da nova praksa treba da „realističnije“ odgovori na potrebe savremenih ljudi i pruži podršku raznim oblicima zajednica. Međutim, ono što se predstavlja kao čin saosećanja i inkluzivnosti, pravoslavna crkva prepoznaje kao duboko narušavanje božanskog poretka.

ANDREAS FISCHER / AFP / Profimedia
Beata Hofman prva je žena biskup u istoriji  Evangelističke crkve Kurhesen-Valdek

 

Brak u pravoslavnom poimanju nije društveni ugovor, već sveta tajna – zajednica jednog muškarca i jedne žene, slika odnosa Hrista i Crkve, utemeljena na ljubavi, vernosti i blagodatnom jedinstvu. Poliamorija, s druge strane, poništava samu suštinu te zajednice, pretvarajući brak u mnoštvo paralelnih odnosa bez jedinstvenog centra i bez žrtvene predanosti.

Oni koji se zaklanjaju iza „pastirske prilagodljivosti“ zaboravljaju da Crkva nije pozvana da odobrava svaki oblik života, već da vodi ka istini. Ljubav bez istine postaje samoljublje, a tolerancija bez granica – odricanje od svetinje.

U svetu koji sve više relativizuje vrednosti, Pravoslavna crkva ostaje verna nepromenljivom Hristu. Zato svedočimo da nije sve što se može – i smelo. Niti je sve što se oseća – i blagosloveno. Jer, kako kaže Sveti apostol Pavle: „Ne prilagođavajte se ovome veku, nego se preobražavajte obnavljanjem svoga uma…“ (Rim. 12,2).

Brak je sveta ikona, a ne fleksibilni sporazum. A Crkva – ako želi da ostane Crkva – mora ostati verna svetinji.