Shutterstock/Jacob Lund, ANDREAS FISCHER / AFP / Profimedia
Dok su vernici širom Evrope zatečeni, Evangelistička crkva u Nemačkoj odlučuje da ozvaniči poliamorne veze između više odraslih osoba. Pravoslavni pogled na ovu odluku upozorava da kada svetinja postane eksperiment, u opasnosti je sama duhovna osnova čoveka.
Umesto da bude čuvar svetinje braka, jedna hrišćanska zajednica odlučila je da svojim pečatom ovaploti društvenu zbrku savremenog doba. Evangelistička crkva Kurhesen-Valdek iz Nemačke prva je u istoriji hrišćanstva koja je na zvaničnom nivou odobrila blagosiljanje poliamornih zajednica – dobrovoljnih veza više odraslih osoba koje se međusobno poznaju i žive u emocionalno-erotskom odnosu. Odluka je doneta krajem jula 2025. godine i izazvala je snažne reakcije kako u crkvenim krugovima, tako i u javnosti, izveštava portal baznica.info.
U obrazloženju sinoda ove regionalne crkve navedeno je da nova praksa treba da „realističnije“ odgovori na potrebe savremenih ljudi i pruži podršku raznim oblicima zajednica. Međutim, ono što se predstavlja kao čin saosećanja i inkluzivnosti, pravoslavna crkva prepoznaje kao duboko narušavanje božanskog poretka.
ANDREAS FISCHER / AFP / Profimedia
Beata Hofman prva je žena biskup u istoriji Evangelističke crkve Kurhesen-Valdek
Brak u pravoslavnom poimanju nije društveni ugovor, već sveta tajna – zajednica jednog muškarca i jedne žene, slika odnosa Hrista i Crkve, utemeljena na ljubavi, vernosti i blagodatnom jedinstvu. Poliamorija, s druge strane, poništava samu suštinu te zajednice, pretvarajući brak u mnoštvo paralelnih odnosa bez jedinstvenog centra i bez žrtvene predanosti.
Oni koji se zaklanjaju iza „pastirske prilagodljivosti“ zaboravljaju da Crkva nije pozvana da odobrava svaki oblik života, već da vodi ka istini. Ljubav bez istine postaje samoljublje, a tolerancija bez granica – odricanje od svetinje.
U svetu koji sve više relativizuje vrednosti, Pravoslavna crkva ostaje verna nepromenljivom Hristu. Zato svedočimo da nije sve što se može – i smelo. Niti je sve što se oseća – i blagosloveno. Jer, kako kaže Sveti apostol Pavle: „Ne prilagođavajte se ovome veku, nego se preobražavajte obnavljanjem svoga uma…“ (Rim. 12,2).
Brak je sveta ikona, a ne fleksibilni sporazum. A Crkva – ako želi da ostane Crkva – mora ostati verna svetinji.
Poznati moskovski sveštenik govori zašto ljudi mešaju zaljubljenost i ljubav, zbog čega čednost nije prevaziđena vrednost i kako prepoznati osobu sa kojom možete osnovati porodicu zauvek.
Čarls Bačik-Bel, gej anglikanski sveštenik iz Londona, rekao je da je dokument bio zastareo čak i u vreme objavljivanja i da je korišćen da bi se ljudi isključili sa puta rukopoloženja.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.