BIO JE SAVETNIK I NASTAVNIK NAJUČENIJIH LJUDI SVOGA VREMENA: Slavimo Prepodobnog Antonija Velikog!
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
SPC 3. februara slavi Prepodobnog Maksima Ispovednika.
Carigrađanin po rodu, najpre je bio visoki dvorjanin na dvoru cara Iraklija, a potom monah i iguman jednog manastira nedaleko od prestonice.
Bio je veoma obrazovan, stalno se usavršavao, proučio je svu filozofiju i bogoslovlje i na carskom dvoru bio je veoma poštovan. Videći njegovu obrazovanost i čestit život, car Iraklije ga je postavio, iako Maksim nije hteo, za prvog savetnika svog Carskog senata.
Bio je veoma omiljen i ugledan u Senatu, i celom gradu od velike koristi.
Ipak, njegova velika ljubav prema Gospodu Hristu kao i njegovo neslaganje sa nekim stvarima na dvoru, "učiniše da on posle ne mnogo godina napusti ovaj svoj visoki položaj carskog sekretara i otide u manastir da se tamo u tišini potpuno posveti Bogu".
"Najveći branilac pravoslavlja od tzv. monotelitske jeresi, koja se iščauri iz jeresi Evtihijeve. Naime: kao što je Evtihije tvrdio, da je u Hristu jedna priroda, tako su monoteliti tvrdili, da je u Hristu jedna volja. Maksim se opre tome tvrđenju i nađe se kao protivnik i cara i patrijarha", piše u žitijama.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
"Njegovim nastojanjem održi se jedan sabor u Kartagini a drugi u Rimu, i oba ta sabora anatemišu učenje monotelita. Stradanje Maksimovo za pravoslavlje ne da se opisati: istjazavan od kneževa, obmanjivan od prelata, pljuvan od mase narodne, tučen od vojnika, progonjen, zatvaran, dok najzad, sa odsečenim jezikom i rukom, ne bi osuđen na doživotno progonstvo u zemlju Skitsku, gde tri godine provede u tamnici, pa predade dušu Bogu, 666. godine".
Tropar - Prepodobni Maksim Ispovednik (glas 8):
Nastavniče pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Maksime premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Za savet, utehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon.
U ime Gospodnje izgonio je demone, lečio bolesti i pozivao ljude da napuste idolopoklonstvo i prihvate hrišćansku veru.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Nakon dugogodišnjeg propovedanja Jevanđelja i služenja Crkvi, Sveti Jerotej je krajem prvog veka postradao mučeničkom smrću za Hrista.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.