BIO JE SAVETNIK I NASTAVNIK NAJUČENIJIH LJUDI SVOGA VREMENA: Slavimo Prepodobnog Antonija Velikog!
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
SPC 3. februara slavi Prepodobnog Maksima Ispovednika.
Carigrađanin po rodu, najpre je bio visoki dvorjanin na dvoru cara Iraklija, a potom monah i iguman jednog manastira nedaleko od prestonice.
Bio je veoma obrazovan, stalno se usavršavao, proučio je svu filozofiju i bogoslovlje i na carskom dvoru bio je veoma poštovan. Videći njegovu obrazovanost i čestit život, car Iraklije ga je postavio, iako Maksim nije hteo, za prvog savetnika svog Carskog senata.
Bio je veoma omiljen i ugledan u Senatu, i celom gradu od velike koristi.
Ipak, njegova velika ljubav prema Gospodu Hristu kao i njegovo neslaganje sa nekim stvarima na dvoru, "učiniše da on posle ne mnogo godina napusti ovaj svoj visoki položaj carskog sekretara i otide u manastir da se tamo u tišini potpuno posveti Bogu".
"Najveći branilac pravoslavlja od tzv. monotelitske jeresi, koja se iščauri iz jeresi Evtihijeve. Naime: kao što je Evtihije tvrdio, da je u Hristu jedna priroda, tako su monoteliti tvrdili, da je u Hristu jedna volja. Maksim se opre tome tvrđenju i nađe se kao protivnik i cara i patrijarha", piše u žitijama.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
"Njegovim nastojanjem održi se jedan sabor u Kartagini a drugi u Rimu, i oba ta sabora anatemišu učenje monotelita. Stradanje Maksimovo za pravoslavlje ne da se opisati: istjazavan od kneževa, obmanjivan od prelata, pljuvan od mase narodne, tučen od vojnika, progonjen, zatvaran, dok najzad, sa odsečenim jezikom i rukom, ne bi osuđen na doživotno progonstvo u zemlju Skitsku, gde tri godine provede u tamnici, pa predade dušu Bogu, 666. godine".
Tropar - Prepodobni Maksim Ispovednik (glas 8):
Nastavniče pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Maksime premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Za savet, utehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije.
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Svi su bili vojvode vizantijskog cara Teofila.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sedam svetih mučenika hersonskih po starom i Svetog novomučenika Mirona po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Sv. Klementa Aleksandrijskog, muslimani slave Bajram, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Dva značajna spomena padaju istog dana, pa Tipik nalaže drugačiji raspored kako bi oba bila proslavljena bez skraćivanja i narušavanja bogoslužbenog poretka.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Kako uče Sveti oci, nije strašan sam kraj života, već stanje duše u kojem čovek dočekuje taj trenutak.