Srpska pravoslavna crkva 30. januara slavi Svetog Antonija Velikog.
Rođen je oko 250. godine u nekom selu Komi blizu Herakleje. Posle smrti bogatih roditelja, podelio je nasleđeno imanje sa svojom maloletnom sestrom, zbrinuo je kod nekih rođaka, svoj deo imanja razdelio siromasima, a on se u dvadesetoj svojoj godini posvetio životu podvižničkom, kome je težio od detinjstva.
Najpre se podvizavao u blizini svoga sela, no da bi izbegao bespokojstva od ljudi, udaljio se u pustinju, na obale Crvenoga mora, gde je kao zatvorenik proveo dvadeset godina ne družeći se ni s kim osim s Bogom kroz neprestanu molitvu, razmišljanje i sozercanje, podnoseći trpeljivo neiskazana demonska iskušenja.
"Slava njegova pronese se po celome svetu, i oko njega se sabere mnoštvo učenika, koje je on upućivao primerom i rečima na put spasenja", piše u žitijama.
Za osamdeset pet godina podvižničkog života samo je dva puta otišao u Aleksandriju, i to prvi put tražeći mučeništva u vreme gonjenja crkve, a drugi put na poziv svetog Atanasija, da bi opovrgao klevetu arijevaca kao tobož da je i on pristalica Arijeve jeresi.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika i podražatelja.
Bio je savetnik i nastavnik najučenijih ljudi toga vremena, kao što je bio sveti Atanasije Veliki, uprkos tome što je bio "neknjižan".
Kad su ga kušali neki jelinski filosofi knjižnom mudrošću, zastideo ih je pitanjem:
"Šta je starije: razum ili knjiga? i šta (od ovog dvoga) bi uzrok drugome?"
Postiđeni filozofi raziđoše se, jer videše, da oni imaju samo knjižno pamćenje bez razuma, a Antonije razum.
Tropar - Prepodobni Antonije Veliki (glas 4)
Prirodom si podražavo revnitelja Iliju, sledovao si stazama Jovana Krstitelja, oče Antonije, pustinjski si bio žitelj i vaseljenu si utvrdio tvojim molitvama: Zato moli Hrista Boga da spase duše naše.
Kada je izašla careva zapovest o gonjenju hrišćana, Nearh se pripremao za smrt, ali bio je veoma tužan što nije uspeo da svoga druga Polievkta prevede u pravu veru.
Upokoji se mirno u kada je imao sto pet godina.
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Do kakve je duhovne visine dostigao ovaj monah, svedočio je niko drugi do sveti Antonije Veliki, koji je jednom, posetivši Pavla, video kako mu zveri i ptice služe.