NJOJ SE LIČNO JAVIO ISUS I REKAO DA ĆE POSTRADATI NA DAN NJEGOVOG ROĐENJA: Danas je Sveta prepodobnomučenica Evgenija
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
Upokoji se mirno u kada je imao sto pet godina.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave dan posvećen Prepodobnom Teodosiju Velikom.
Prepodobni Teodosije je rođen u oblasti Kapadokije, u selu Mogariasi. Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika koji ga je blagoslovio i prorekao mu veliku duhovnu slavu.
S kadionicom, u koju je stavio hladno ugljevlje i tamjan, tražio je mesto gde bi se nastanio i osnovao manastir, i zaustavi se onde gde se ugljevlje razgorelo samo od sebe. Tu se nastanio i otpočeo podvizavati.
"Uskoro se sabra oko njega mnogo monaha raznih jezika. Zato on sagradi po jednu crkvu za svaki jezik, te se tako istovremeno služilo i pojala slava Božja na grčkom, jermenskom, gruzijskom itd. No u dan pričešća sva bratija sabirala se u veliku crkvu u kojoj se služilo na grčkom jeziku. Trpeza je bila zajednička za sve, zajednička i sva imovina, zajednički trud, zajedničko trpljenje a neretko i – gladovanje", piše u žitijama.
Teodosije je bio uzvišeni primer života svim monasima, primer u trudu, molitvi, postu, bdenju i u svima hrišćanskim dobrodeteljima.
"I Bog ga obdari darom čudotvorstva, te mogaše bolne celiti, na daljinu se javljati i pomagati, zverove ukroćavati, budućnost prozirati, hleb i pšenicu umnožavati. Beše mu molitva na usnama danju i noću".
Upokoji se mirno u kada je imao sto pet godina (529. godine).
Tropar - Prepodobni Teodosije Veliki (glas 8):
Potocima tvojih suza besplodnu pustinju si obrađivao i uzdasima iz dubine duše, umnožio si velikim trudom svoje talante. Bio si svećnjak svetu, sijajući svojim čudesima, Teodosije oče naš: Moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom gledala je kako su ga ubijali i sve vreme se molila Bogu za Stefana.
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
Sačuvano je njegovo žitije, koje govori o brojnim delima isceljenja, pa i vaskrsenja iz mrtvih.
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo noseći sve bede i sva poniženja.
Kada je izašla careva zapovest o gonjenju hrišćana, Nearh se pripremao za smrt, ali bio je veoma tužan što nije uspeo da svoga druga Polievkta prevede u pravu veru.
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski.
Pravoslavni vernici danas slave Svete mučenike Jermila i Stratonika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava spomen na prepodobne Ksenofonta, Mariju i njihove sinove Arkadija i Jovana. Katolici danas slave Svete Timoteja i Tita, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Ova svetinja povezuje Jerusalim, Svetu Goru i prvog arhiepiskopa srpskog i govori o blizini Boga na način koji se ne zaboravlja.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.