SUTRA JE CRNO SLOVO I VELIKI PRAZNIK: Slavimo Svetu velikomučenicu Varvaru
U srpskom narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
SPC slavi Svetu prepodobnomučenicu Evgeniju.
Bila je ćerka Filipa, eparha celog Misira. Rođena je u Rimu.
U to vreme, hrišćani su bili izgnani iz Aleksandrije i živeli su van grada. Devica Evgenija posećivala je hrišćane "i svim srcem primi veru njihovu".
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
"Toliko očisti srce svoje podvigom svojevoljnim, da primi od Boga blagodat isceljenja bolnih. Tako isceli i neku bogatu ženu Melantiju. No posle ova žena hoćaše izvući Evgeniju na telesni greh, i ne sluteći, da je Evgenija žensko", piše u žitijama.
Kako ju je Evgenija odbila, ova žena je iz osvete otišla kod eparha, oca ove svetiteljke, i oklevetala Evgeniju.
"Eparh naredi te sve monahe okovaše i u tamnicu vrgoše zajedno s Evgenijom. No kada bi izvedena na sud, sveta Evgenija pokaza se svome ocu kao njegova ćerka".
Otac se toliko obradovao kad je video ćerku, da se odmah krstio, kao i ostatak porodice. Odmah je izabran i za episkopa aleksandrijskog. Čuvši za ovo, rimski car je poslao nekog opakog vojvodu Terencija koji, došavši u Aleksandriju, tajno ubi Filipa.
Tada se sveta Evgenija preselila u Rim sa majkom i braćom. U Rimu je neustrašivo i revnosno prevodila neznabošce u veru pravu, naročito devojke. Tako prevede u veru i neku prelepu devicu Vasiliju.
Uskoro je Vasilija posečena, kako joj je Evgenija i predskazala. Tada su posečeni i oba evnuha Evgenijina, Prot i Jakint.
"Najzad dođe mučenička končina i svetoj Evgeniji. Od njene blizine pade hram Dijanin i razruši se. Mučitelji je baciše najpre u vodu, potom u oganj, no Bog je spase. Javi joj se sam Gospod Isus u tamnici i reče joj, da će ona postradati na sam dan Njegovog Roždestva".
Tako se i dogodilo. Mačem je posečena 25. decembra/6. januara 262. godine u Rimu.
U srpskom narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Njegove čudotvorne mošti nalaze se na Krfu.
Podsticao je Zorovavelja i Isusa sveštenika da obnove hram Gospodnji u Jerusalimu proričući tome hramu veću slavu nego bivšem hramu Solomonovu.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Naziv "Zilot" dobio je zbog svoje ogromne revnosti i ljubavi prema veri i Hristovom učenju.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
Spasovdan, Vaznesenje Gospodnje ili "Dan spasa" je hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa, a 10 dana pre Duhova, i uvek pada u četvrtak.
Prema crkvenom predanju, tačno u 9 sati ujutru, na nebu iznad Jerusalima se pojavio ogroman i blistav Krst koji se protezao od Golgote do Maslinske gore.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simona Zilota po starom i Svetog Mihaila Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Deziderija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Naziv "Zilot" dobio je zbog svoje ogromne revnosti i ljubavi prema veri i Hristovom učenju.
Posedovanje moštiju Svetog Nikole bio je negovan san ne samo stanovnika Barija, već i njihovih večitih rivala na moru - Mlečana, Đenovljana i stanovnika Amalfija
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja po starom i Svetog mučenika Vasiliska po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Rite Kasijske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
U Pećkoj patrijaršiji liturgijski proslavljen praznik posvećen ovoj čudotvornoj ikoni.
Dok je jutarnji požar zahvatio crkvu u Botošu, iz nje su na vreme iznete ikone i crkveni predmeti od posebnog značaja za pravoslavnu zajednicu, čime je sprečeno njihovo uništenje.