Mati Stefanida govori o blagouhanju ikone tokom NATO bombardovanja i neobjašnjivom isceljenju deteta, koje je lekarska praksa smatrala nemogućim.
Manastiri čuvaju priče koje podsećaju koliko vera može biti prisutna i opipljiva u trenucima iskušenja. Igumanija manastira Brnjak, mati Stefanida, u knjizi "Monografija manastira Svetog Pantelejmona u Lepčincu" opisuje kako ikona Svetog Pantelejmona nije samo predmet molitve, već i znak Božje pažnje i zaštite. Njena priča o blagouhanju ikone tokom NATO bombardovanja i čudesnom isceljenju teško bolesne devojčice M. pokazuje koliko snaga vere i molitve može biti stvarna i prepoznatljiva čak i u najtežim okolnostima.
Čudesno blagouhanje ikone tokom bombardovanja
- Kada smo 90-ih godina počeli sa obnovom manastira, meštani su nam govorili: „Ta ikona Svetog Pantelejmona je čudotvorna“. U crkvi je postojala jedna ikona Svetog Pantelejmona veličine prestonih ikona koja je imala na mestu ruke apliciranu metalnu ruku. Ikonu je manastiru poklonila Sofka Vlainka, kako piše na njoj. U početku ništa neobično nismo primećivali.
Ali za Božić 1999. godine, tačnije posle bdenja uoči Božića, ta ruka Svetog Pantelejmona je počela snažno da miriše. Svi smo to primećivali, ali naučeni da ne verujemo olako takvim utiscima, niko ništa nije komentarisao. Došli su, međutim, neki ruski poklonici u manastir koji su počeli naglas da komentarišu kako se blagouhanje sa te ikone oseća u celoj crkvi.
ERP Info
Vladika Teodosije sa igumanijom Stefanidom i sestrinstvom manastira Brnjak
Rešili smo da na to skrenemo pažnju našem pokojnom ocu, duhovniku arhimandritu Pajsiju Tanasijeviću kad je prvi put došao. Kažemo mi to njemu, a on će reći: „Jeste, oseća se blagouhanje, i ja to primećujem. Ali nemojte vi tome mnogo da se radujete. Takve projave čuda Božijih bivaju obično pred neku nevolju“.
Ubrzo je otpočelo NATO bombardovanje. Tone osiromašenog uranijuma sručile su se i na ovaj kraj. Sve vreme bombardovanja sa ikone se osećalo silno blagouhanje. Mirisala je cela crkva. Kada je rat završen, miris je utihnuo. Posle toga se povremeno osećao, više ili manje, obično na bdenjima ili za praznike.
Devojčica M. i borba za život koju lekari nisu očekivali
Koji smo ovde živeli, nagledali smo se brojnih isceljenja i pomoći Božije preko ikone Svetog Pantelejmona. Nekolikomesečnu devojčicu M. roditelji su doneli u manastir Svetog Pantelejmona da joj se pročitaju molitve za ozdravljenje.
Foto: SPC
Manastir lepčince
Beba je rođena sa ozbiljnom srčanom manom. Njeno srce nije imalo pregradicu koja deli srce na komore i pretkomore, tako da se mešala venska i arterijska krv. Lekari nisu mnogo obećavali, a operacije te vrste problema se ne rade kod nas. Jednom rečju, velike nade nije bilo. M. je prvo i jedino dete M. R. i N. R. iz Vranja.
Pri svakom dodatnom naporu kad zaplače, dete je postajalo dodatno modro. Njeni roditelji ozbiljno su shvatili da jedino Bog može pomoći i počeli su redovno da poste i da se pričešćuju. Često su dolazili u manastir Svetog Pantelejmona, gde bi sveštenik pročitao molitve pred njegovom čudotvornom ikonom.
Devojčica je napunila godinu i po dana. Bilo je leto i tek tada vidiš M. kako trčkara po porti. Njena majka kaže: „Odjednom, kao da je dobila neku snagu. Trebalo je da ide na operaciju koja bi delom popravila stanje (transpoziciju krvnih sudova), ali to se odlagalo jer je stalno bila prehlađena. U međuvremenu, kao da je odjednom dobila neku snagu, i vidi je, hoda i trčkara“.
Foto: SPC
Manastir Lepčince
Molitva koje menjaju sudbinu
Tako je vreme prolazilo i devojčica je napunila tri godine. Otišla je na kontrolu pred operaciju. Doktor u dečijoj bolnici u Tiršovoj posle pregleda je prokomentarisao: „Ako postoje čuda, ovo je čudo!“
U međuvremenu se formirala pregradica i srce je dobilo komore i pretkomore. Roditelji su pitali doktora da li se to događa, na šta je on odgovorio: „Možda jedan u milion slučajeva. Ja nisam čuo ni za jedan takav slučaj“. Sada je ostalo još samo da se uradi transpozicija krvnih sudova i dete će biti van životne opasnosti.
Devojčica M. je u bolnici u Tiršovoj. Zove me telefonom i kaže: „Mati, u bolnici sam. Moli se za mene! Moli se i za batu“, dečaka iz Republike Srpske koji takođe čeka na operaciju. Operacija na otvorenom srcu je trajala šest sati. Doktor je izašao iz sale sa lošim vestima: operacija je urađena, ali pritisak u plućima je veliki, što pokazuje da nešto nije u redu.
Mali su izgledi da će preživeti. Doktor hirurg se vratio u salu i ponovo je otvorio. Ispod srčanog mišića, sa donje strane, tek tada je primetio rupu koju prvi put nije video. Još jedna šestočasovna operacija i tek uveče oko 19 časova doktor je izašao iz sale i rekao: „E, sada ima šanse da će biti u redu“.
Sestre u manastiru 24 časa nisu izlazile iz crkve. Naizmenično po sat vremena su čitale Psaltir. Dete se lepo probudilo iz anestezije, provelo još nekoliko dana u bolnici i ubrzo je puštena kući.
Čuda Svetog Pantelejmona koja dodiruju svakodnevni život
„Ponekad noću“, kaže njen tata, „čujem nešto se gomila po krevetu. Pitam je: šta to radiš, M.? A ona mi odgovara: Ćuti, tata, molim se Svetom Pantelejmonu“. Ispod jastuka je držala njegovu ikonu i nije je zaboravljala, kao što nije ni on nju. Njegovim molitvama da se spasimo - zaključuje mati Stefanida.
Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Negativne pomisli donose teskobu i slabost, dok čiste misli vode do zdravlja i spokoja. Trojica velikih duhovnika – otac Tadej, sveti Ignjatije i starac Pajsije – otkrivaju kako da nadziremo ono što oblikuje našu dušu.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Na današnji dan vernici proslavljaju Blaženu Matronu, ženu iz naroda koja je, iako rođena bez vida, kroz svoj duhovni dar prozorljivosti i isceljenja postala jedno od najvažnijih svetih imena pravoslavlja XX veka.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.